Godina dana pandemije: Solidarnost i podrška za medicinske i zdravstvene radnike protiv koronavirusa

Neobično topao, martovski dan u Banja Luci. Uobičajeni ritam oko Klinike za infektivne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS), na trenutak prekidaju ljudi obučeni od glave do pete u zaštitnu odjeću. Ispod zaštitnih vizira i maski vide im se samo oči. Mirno i odlučno mole da se svi odmaknu od ulaza u Kliniku.

Jedan bolničar ispred, pacijent u sredini, drugi bolničar iza. Idu, takozvanim, nečistim putem do bolničkog odjeljenja. „To je po protokolu“, objašnjava nam šefica Klinike za infektivne bolesti, prof. dr. Antonija Verhas. „Jedan od bolničara odmah dezinfikuje svaki korak koji napravi osoba zaražena koronavirusom.“

Bez zaštitne opreme ni u lift

U dijelove bolnice, u kojima se liječe zaraženi, ulazi samo stručno osoblje, u potpunosti prekriveni zaštitnom opremom. „Kaljače, odijelo, dva para rukavica, maska, kapa, naočare, vizir“, nabraja glavna sestra Klinike za infektivne bolesti UKC RS, Jelena Petrović. Sve to se može koristiti samo jednom, a do sada je više od milion komada zaštitne opreme stiglo u bolnice u Republici Srpskoj u okviru programa pomoći Evropske unije našoj zemlju u borbi protiv koronavirusa, kojeg provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

Zaštitna oprema nije rezervisana samo za bolničko osoblje unutar odjeljenja. I vozač je obučen u zaštitno odijelo, od glave do pete, dok utovara i prevozi stotine kilograma infektivnog otpada na posebnu lokaciju. „Navikao sam se, mada nije lako na plus 40“, dodaje u prolazu.

Put pacijenta na liječenje uz dezinfekciju i oprez

Još nismo ušli u Kliniku, a jedan član tima koji je maloprije proveo pacijenta, vraća se ispred. Svaki dan nosi 10 litara hlora na leđima kojim neumorno dezinfikuje bolnicu.

Prvo ujutro, nas četvorica, popršćemo svaki centimentar hodnika, čekaonica, ulaza, portirnice“, nabraja Aleksandar Anđelić, član tima za dezinfekciju. Svakog pacijenta, koji mora biti hospitalizovan, članovi ovog tima iz prijemnog dijela dovode do Klinike. U proteklih godinu dana, hiljade njih su prodefilovali istim putem. Od ulaza pravo, pa lijevo u lift. Sa obje strane po jedan bolničar kojem vidite samo oči. Iz lifta, opet lijevo u crvenu zonu. Tamo gdje su zaraženi.

Zvuči strašno“, kaže Aleksandar, ali nerijetko u kratkom razgovoru do odjeljenja, pacijenti brinu i o njima, medicinarima. „Kažu da se i mi čuvamo, da će proći.“ Odlazeći na novi zadatak, Aleksandar spominje i lijepe momente: „Kad vidim pacijente da odlaze izliječeni, kao da mi je sunce svanulo!“

Najteže je kad izgubimo kolegu

U samoj Klinici, čini nam se, kao da se ništa posebno ne dešava. „Sada smo u čistoj zoni“, sa osmijehom nam objašnjava šefica Klinike za infektivne bolesti UKC RS, prof.dr. Antonija Verhas.

Početak pandemije su obilježile nepoznanice, strah, anksioznost. „Sjećam se da smo imali spremno tačno šest soba za izolaciju. Sada kada to spominjem zvuči naivno, čak i duhovito“, kaže doktorica Verhas. Ubrzo su morali opremiti prvi sprat i prizemlje Klinike za prihvat pacijenata te se odjeljenje po odjeljenje pretvaralo u COVID bolnice. U najtežim mjesecima, od ljeta do jeseni, u ovoj Klinici radilo je i 130 ljudi.

Bilo je svakakvih dana. Jako je teško kada osobu koju dobro znate liječite, kada morate odvojiti profesionalizam od prijateljstva. Neke moje kolege su, nažalost, i izgubile bitku.“

Teške momente prevazilaze solidarnošću i podrškom svih, posebno mlađih medicinskih radnika, koji prema riječima doktorice Verhas, svojim radom i zalaganjem, vraćaju nadu u dobro.

Glavna sestra Klinike za infektivne bolesti, Jelena Petrović, kaže da je najteže bilo na samom početku. „Zbog straha, tri mjeseca sam se odvojila od porodice. Svoje šestogodišnje dijete nisam smjela zagrliti“, kaže kroz suze. Iako su iza nje brojni teški radni dani i noći, ima i događaja po kojima će pamtiti ovaj period.

Jedan od njih je i dolazak pomoći u medicinskoj i zaštitnoj opremi koju je Evropska unije u više navrata donirala UKC RS-a. „Znali smo da misle na nas, da brinu za naše pacijente, da nismo zaboravljeni“, poručuju sa Klinike za infektivne bolesti UKC RS-a.

Testiranje i vakcine – dvije glavne teme

U Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske telefoni neprestano zvone. Građani i novinari žele znati sve o procesu vakcinacije. Direktor ove ustanove, Branislav Zeljković, objašnjava da uz stručne obuke, Institut obezbjeđuje potrošni materijal, od PCR testova, ekstrakcija, do zaštitne opreme medicinskih radnika u cijeloj Republici Srpskoj. „U periodu kada je bilo jako teško doći do zaštitne opreme, kada je njena cijena varirala, pomoć Evropske unije se pokazala jako važnom jer smo mogli obezbijediti kontinuitet u zaštiti i radu svih“, naglašava direktor Instituta, Branislav Zeljković.

Stručnjaci iz regionalnih centara dolazili su u Institut na obuku za rad na PCR aparatima. Zato su važne savremene laboratorijske mašine, donirane kroz program pomoći Evropske unije, a koje pomažu stručnom kadru da efikasno dođe do potrebnih podataka, tvrdi Zeljković.

Do sada je Evropska unija u okviru programa pomoći BiH u borbi protiv koronavirusa, a kojeg provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini donirala Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske medicinsku opremu vrijednosti skoro milion i četiri stotine hiljada konvertibilnih maraka.