Hvala vam.
Uvaženi rektore, profesori, dragi studenti i prijatelji,
Veliko mi je zadovoljstvo biti ponovo u Bosni i Hercegovini i po prvi puta ovdje na Univerzitetu u Sarajevu. Trenutačno obilazim svih šest zemalja Zapadnog Balkana i u svakom od glavnih gradova susrećem se s predstavnicima vlasti, parlamenata, političarima iz različitih stranaka. Međutim, upravo su ovakvi skupovi najbolji dio svake posjete. Na ovakvim mjestima mogu jasno vidjeti zašto tako marljivo radimo da bi došlo do promjene. I na ovakvim mjestima jasno vidim energiju koja je potrebna za tu promjenu. Jer su ljudi suština svega. Onaj stvarni život.
Kada govorimo o europskim integracijama i putu prema Europskoj uniji, dosta je tu važnih mjerila, poglavlja i kriterija. No, ne smijemo zaboraviti da svaki od ovih parametara ima utjecaj na stvarne živote, na stvarne ljude. Ovaj cijeli proces – nazovimo ga europskim putem – možda zvuči izrazito tehnički, a povremeno čak i apstraktno. Ali jeste i konkretan. Stvaran je i dešava se upravo u ovom trenutku.
Danas ću vas vjerojatno iznenaditi. Naime, neću vam reći da budete strpljivi. Ne. Moja današnja poruka je dajte da to napravimo. Uvedimo Bosnu i Hercegovinu u Europsku uniju. Moguće je. A ako to želite, onda ćete to i ostvariti.
Vjerujem da istinska i trajna promjena u bilo kojoj zemlji mora doći iznutra. Premda suočeni s društvom koje očigledno ima duboko ukorijenjene probleme, čini mi se da su mladi ljudi u Bosni i Hercegovini upravo oni koji imaju energije i interesa da se bore za pozitivne promjene.
Promjena se ne dešava preko noći. Puno je teškog posla kojeg treba obaviti. Ali ne dopustite nikome da vas zastraši i kaže vam da nikada nećete uspjeti. Ako ne vidite napredak, nemojte postati cinični ili još i gore, nasilni. Umjesto toga, iznesite svoje stavove, angažirajte se, budite aktivni i to na posvećen i konstruktivan način. Pokažite ono što je u vama najbolje i što će biti inspiracija drugima. Nije jednostavno to napraviti, ali vrijedi. Možete napraviti veliku razliku i to znam iz prve ruke, a reći ću vam i kako.
Prošlo je dvije godine od moje zadnje posjete Sarajevu. Bila sam na početku mandata i svi smo imali dojam da je došlo do zastoja u razgovorima između Europske unije i BiH. Ali tada sam vidjela puno dobre volje da se zemlja vrati na put europskih integracija i okrene novu stranicu.
Mnogi su nam govorili da zaboravimo na tu ideju, da odustanemo. Da je to izgubljen slučaj. Ali svaki slučaj je izgubljen ako ne probate. I tako smo zajedno s vama pokušali razumjeti kako ukloniti ili eventualno zaobići prepreke. Onda godinu dana kasnije, dogodilo se nešto što mnogi nisu vjerovali da je bilo moguće. Bosna i Hercegovina je podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji tačno godinu dana nakon što smo zajedno i odlučno počeli raditi na tome. Tačno prije godinu dana. I danas radimo na ucrtavanju narednih koraka na vašem europskom putu.
Ponekad je potrebno da budemo malo tvrdoglavi i ambiciozni. BiH može biti dio Europske unije – ne u nekoj dalekoj budućnosti, već za naših generacija. Tako da je na ovoj generaciji, našoj generaciji, da prihvati izazov i ostvari ovaj cilj.
Zapravo, cijeli Zapadni Balkan može, treba i vjerujem da će biti dio Europske unije. Vjerujem da Europska unija neće biti potpuna osim ako se i ova regija ne pridruži našoj zajednici. Balkan leži u samom srcu Europe i niti jedna politička granica ne može promijeniti ovu realnost – geografsku, istorijsku, kulturnu. Vi ste europski i iz tog razloga odbijam govoriti o „europskoj perspektivi“ Zapadnog Balkana. Zaslužujete iste mogućnosti, iste garancije i prava kao i svi drugi građani naše Unije.
Prije više od dvije decenije, ova zemlja je izašla iz tragičnog rata. No, mnogi od vas ovdje su rođeni nakon toga. Imate mogućnost da slobodno birate u kakvoj zemlji želite živjeti i kakvu zemlju želite graditi.
Ne govorim vam da zaboravite šta se događalo. To bi bilo nemoguće, čak i za vas, koji nisu proživjeli ta vremena. To ne bi bilo ni u redu jer je sjećanje ključno da izbjegnemo ponavljanje istih grešaka iz prošlosti. Ne bi trebalo biti ništa sporno kod očuvanja sjećanja i gledanja ka budućnosti. Kao što ne bi trebalo biti ništa sporno u ponosu s vlastitim identitetom i poštivanjem drugih identiteta.
Zapravo, vjerujem da su snažni identiteti temelj za otvorenost i poštovanje. Prečesto, oni koji se pribojavaju društva različitosti nemaju jak, već izrazito slab identitet.
Dakle, vrlo je važno da svako može učiti jezik i istoriju svoje zajednice. Ali ponos vlastitom kulturom i tradicijom ne smije dovesti do segregacije, pogotovo u našim obrazovnim sistemima. Nemoguće je razumjeti ko ste, ako ne upoznajete„druge“ koji su drugačiji od vas.
To je jedan od najvećih izazova za naša europska društva – i to za svako od njih, a ne samo ovdje. Izazov je osigurati da svaka zajednica može naći svoje mjesto unutar naših društava, bez izolacije od ostatka svijeta.
U našem kompleksnom svijetu, normalno je imati više identiteta i osjećaj pripadnosti koji se ne ograničava na samo jednu dimenziju, koji nije isključiv. Osobno, osjećam se Rimljankom i Italijankom i Europljankom, a svoj identitet bih mogla definirati nizom drugih elemenata, gdje je svaki u skladu i nadopunjuje se s drugim. Svako od nas je jedan, jedinstven i dragocjen, drugačiji od bilo koga drugoga i jednak sa svima.
Naučila sam to tokom svog prvog europskog iskustva. Godine 1994. sam učestvovala u kampanji Vijeća Europe pod nazivom „Svi različiti, svi jednaki“. Pridružila sam se ljudima s Balkana na putovanju vozom od Soluna do Strasbourga, širom Balkana. Nije uvijek bilo lako. Nismo se svi dobro slagali sa svima. Morali smo razumjeti, prihvatati i rješavati konflikte. Ali smo mnogo bolje shvatili ko smo, šta nas čini drugačijima od ljudi iz drugih sredina i šta je ono što nas čini sličnima svim Europljanima i svim drugim ljudima.
I baš kao što se osjećam kao Rimljanka, Italijanka i Europljanka, sigurna sam da se mnogi od vas osjećaju dijelom svojih zajednica, građanima Bosne i Hercegovine i dijelom šire europske porodice.
Ne trebamo povlačiti nove linije podjela unutar Europe, na temelju etničke pripadnosti, nacionalnosti ili vjere. Vaša nam istorija govori koliko to može biti opasno. Nama je potrebno da gradimo nove prostore za saradnju i suživot. Prostori u kojima ne postoji proturječje između etničkih prava za svakoga, a građanska prava za sve. Prostori u kojima svi mogu doprinijeti općem dobru. Jer se opće dobro može graditi samo ako to svi zajedno radimo.
Znam da nije lako, pogotovo u vremenima nesigurnosti, polarizacije, kada se zidovi grade umjesto da ih se ruši. Nije lako za Europu, kao što nije lako ni za BiH. Ali jeste moguće, kao što pokazuje naše skorije iskustvo.
Prošle godine, kada ste predali vašu aplikaciju za članstvo u EU, učinili ste to u ime cijele zemlje. Ostavili ste razlike po strani, kako bi došli do zajedničkog cilja. I mi, kao EU, odgovorili smo na vašu težnju za napretkom, zajedno. Ništa manje od toga bi sada trebali učiniti i vaši lideri.
Bosni i Hercegovini će trebati više jedinstva u mjesecima i godinama koje dolaze. Trebat će vam više jedinstva kako bi vaš obrazovni sistem funkcionirao za sve. Da unaprijedite tržište rada, tako da kvaliteta bude ono što je istinski važno, a ne osobne ili političke veze. Trebat će vam više jedinstva kako bi proveli Reformsku agendu u cijelosti.
Nisu te reforme bitne jer ih traži Europska unija. Bitne su jer njima mijenjate svoje živote na bolje.
Ako se mladi ljudi, poput vas, odluče na pozitivne promjene – mi ćemo vas podržati. Bit ćemo s vama u svakom koraku kao što smo bili posljednje dvije godine. Radeći zajedno i zajedno se krećući prema naprijed.
Imate ulogu koju trebate odigrati, i to važnu ulogu. Neka se vaš glas čuje. Ako želite da vaša zemlja krene naprijed na putu ka Europskoj uniji, recite to jasno. I radite na tome. S naše strane, mi jako dobro vidimo da je BiH dio Europe i da bi trebala biti dio naše Unije. O tome nema sumnje. Međutim, neće biti europskih integracija bez našeg zajedničkog rada. Vaš angažman čini razliku i vaša strast čini razliku – za Bosnu i Hercegovinu, za regiju i za cijelu Europu. Hvala vam.
