Intervju je izvorno objavljen u Večernjem listu 19.10.2015. godine.

Čini se kako je dolazak švedskog diplomata Lars-Gunnara Wigemarka na mjesto voditelja Izaslanstva Europske unije i posebnog predstavnika EU u Bosni i Hercegovini pozitivno djelovao na europski put naše zemlje. Svega nekoliko mjeseci nakon njegova imenovanja stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU, usvojena je Reformska agenda i, što je najvažnije, počela je ozbiljna provedba ovog reformskog paketa. Nakon godina zastoja, BiH se konačno pomiče u pravom smjeru.

Koliko ste zadovoljni provedbom Reformske agende na svim razinama?

Jako sam zadovoljan. Mislim da su vlasti i na entitetskoj i na državnoj razini jako ozbiljno pristupile ovom pitanju. Reformska agenda je nešto u čemu su oni itekako sudjelovali, u izradi i razradi, formulaciji. Naravno, zajedno s međunarodnim institucijama, MMF-om, EBRD-om, Svjetskom bankom, ali i Europskom unijom. Mislim da su vlasti na svim razinama preuzele vlasništvo nad Reformskom agendom, usvojile su svoje akcijske planove koji su vrlo detaljni. Već je cijeli niz zakona pokrenut, uključujući strategiju za reformu sektora pravosuđa koja je usvojena i na razini Vijeća ministara i koja je važna za reformu cjelokupnog pravosuđa u BiH. Federacija je također usvojila novi Zakon o radu, a sada se očekuju pregovori o novim kolektivnim ugovorima. Prema našim informacijama, Republika Srpska također ima nacrt zakona koji ozbiljno razmatra i koji bi do kraja godine trebao ići u parlamentarnu proceduru.

Jeste li zabrinuti zbog određenih disonantnih tonova koji postoje na relaciji Vijeće ministara – Vlada RS kada je u pitanju provedba Reformske agende?

Nisam zabrinut jer ne bih kazao da uopće postoje neki disonantni tonovi. Bio sam osobno prisutan tijekom diskusija kada se utvrđivalo što tko radi. Vrlo je jasno što je u nadležnosti državnih, što entitetskih vlasti. Reformska agenda je tu neutralna u pogledu nadležnosti i nema ništa sporno. Čim uđete u te rasprave tko je za što odgovoran, to postaje priča bez kraja, kao što smo vidjeli u proteklih 20 godina. Zato bih kazao da je ova Reformska agenda značajno drugačija od svih drugih inicijativa koje ste imali ranije. Vrlo jasno su definirani akteri, jasno je tko što radi u oba entiteta i na razini Vijeća ministara BiH. Svi imaju svoje uloge. Primjerice, zakoni o radu su pitanje kojim se isključivo bave entiteti, a kada govorimo o oporezivanju, to je pitanje koje uključuje i entitete i Vijeće ministara BiH. Posebno kada je u pitanju harmonizacija. Prva revizija aktivnosti na provedbi Reformske agende bi bila negdje pred kraj ove godine. Mi se nadamo da će se organizirati neka konferencija na kojoj bi se uradio pregled urađenog, uz sudjelovanje glavnih aktera. Većina mjera iz Reformske agende su mnogo dalekosežnije nego mjere i reforme koje su pokušavane ranijih godina.

Što bi trebao biti prioritet vlasti u idućem razdoblju kada je u pitanju provedba reformi? Čime biste bili zadovoljni do kraja ove godine?

Zakon o radu i sve drugo što se veže uz to je jako važno. Od početka smo imali razumijevanje među svim akterima jer imate vrlo rigidno tržište rada u BiH. Poslodavci plaćaju iznos doprinosa koji je skoro istovjetan iznosu plaće. Sada će uplate za zdravstveni sustav biti smanjenje, ali zato vlade predlažu veće trošarine na cigarete i alkohol. To su neke stvari koje zaposlenici ne vide, ali poslodavac koji plaća doprinose vidi. No, ako se smanjuje stopa tih uplata, to morate nadoknaditi na neki drugi način. Veće trošarine na određene robe su jedan od načina da se ta sredstva nadoknade.

Založili ste se za to da fokus bude više na reformi pravosuđa. Što konkretno očekujete od vlasti u BiH da urade i ima li to ikakve veze s najavama referenduma u RS-u?

Reforma pravosuđa, kao i socio-ekonomske reforme, ne podrazumijeva samo jedno pitanje, već više povezanih stvari. Unutar Reformske agende imate jedno cijelo poglavlje koje se tiče vladavine prava i u okviru toga reformu pravosuđa. Vijeće ministara, kao i vlade entiteta, usuglasili su strategiju za reformu sektora pravosuđa koja je sveobuhvatna i u tom kontekstu ne trebamo govoriti samo o kaznenom pravosuđu, već i obligacijskom pravu. Ako imate investitore koji dolaze ulagati novac u BiH, oni će sigurno inzistirati na postojanju ugovorne sigurnosti. Ako budu morali plaćati, podmićivati ljude da bi dobili neke dozvole, to sigurno nije dobra situacija. I domaći poslovni subjekti žele pravnu sigurnost. Mislim da je svima poznato kako postoji kompleksan sustav veza između političkih stranaka, kompanija i sl. i konačan cilj je da razbiju te veze. Trebat će vremena, ali to je naš cilj i ja nemam problem to kazati. Pravosuđe je vrlo važno, ono mora biti neovisno i to je temeljni princip koji se mora poštovati na svim razinama. Poznato je da imamo strukturni dijalog o reformi pravosuđa. Razgovaramo s ministarstvima pravosuđa na tri razine i pravosudnim povjerenstvom Brčko Distrikta. Razmatramo kako se postojeći sustav može unaprijediti, kako ga učiniti jasnijim po pitanju nadležnosti, primjerice Suda BiH. Nije ničiji prijedlog da se oduzmu bilo čije nadležnosti ili ukinu institucije. Nitko ne osporava njihove nadležnosti ili postojanje. Pitanje je samo kako objasniti njihovu ulogu. Sva pitanja, ma koliko bila tehnička ili pravna, imaju i svoju političku težinu i zbog toga je potrebna uključenost resornih ministarstava.

Još uvijek se čeka na usvajanje mehanizma koordinacije. Koliko je izgledno da BiH ispuni proklamirani cilj, a to je predaja vjerodostojnog zahtjeva za članstvo u EU do kraja godine?

Mehanizam koordinacije je jedan od tri ili četiri ključna zahtjeva, odnosno cilja koje je podcrtao EU u svom novom pristupu BiH. Definitivno je ostvaren napredak u provedbi Reformske agende i važno je zadržati ovaj zamah. Provedba cijele Reformske agende će vjerojatno trajati tri ili četiri godine. Namjera je također da se postigne dogovor tamo gdje imate više uloga, od županija do države. Sve to se ogleda u mehanizmu koordinacije i zbog toga je teško naći rješenje koje je svima prihvatljivo. Kako pronaći princip rada u kojem će se zaštiti interesi svih. Svaka zemlja članica ima neki model koordinacije i ovdje je razmatrano više različitih modela koordinacije. Kazao bih da je polazište nešto što je predloženo i ranije i sada ga treba modificirati u kontekstu odnosa s EU i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Naravno, nevolja je uvijek u detaljima, a sada, čini mi se, postoji politička volja i interes da se usuglasi koordinacijski mehanizam i vjerujem u dogovor do kraja godine. Tu je i treće, poprilično tehničko pitanje, a to je prilagodba SSP-a u trgovinskom dijelu, poglavito s RH. To mora biti riješeno. Ako imate Reformsku agendu, napredak u dogovoru o koordinacijskom mehanizmu, prilagodba SSP-a treći je uvjet za podnošenje vjerodostojnog zahtjeva za članstvo u EU.

Očekujete li da BiH udovolji tim zahtjevima RH za prilagodbu SSP-a u dijelu koji se tiče trgovine i što bi mogle biti posljedice u slučaju izostanka dogovora?

Volio bih raščistiti neke nesporazume da je Hrvatska ta koja inzistira na prilagodbi SSP-a. Sporazum postoji i on je istovjetan za sve zemlje. Istu stvar smo imali kada se Slovenija pridružila EU. Tada smo morali prilagoditi trgovinu između Slovenije i BiH. Isto je bilo i s trgovinom Poljske, baltičkih i nekih drugih zemalja s Rusijom. EU ima model kako pristupiti tom pitanju i to je model koji uvijek primjenjujemo i koji je propisan. Ne možemo pomicati okvir. To nema veze samo s Hrvatskom jer model postoji još od ranije. To se tiče cijelog EU, ali Hrvatska je u fokusu vjerojatno zato što BiH ima najrazvijeniju trgovinu i najdužu međudržavnu granicu s njom. Kazao bih da u ovom okviru postoje mogućnosti da se razmatraju pojedinačni proizvodi, ali trebamo razbiti mit da će to uništiti poljoprivredu BiH. Važno je da se zna kako EU neće mijenjati okvir za rješavanje ovog pitanja, koje je po prirodi tehničko. Ako ne nađemo rješenje do kraja godine, BiH će izgubiti neke od preferencijalnih trgovinskih aranžmana. Potrebno je donijeti odluku, a nju mogu donijeti samo vaše vlasti, vaši politički lideri. Mislim da su mnogi od njih tek nedavno postali svjesni toga da je ovo pitanje koje moraju pozorno razmotriti. S naše strane postoji dobra volja i mi ne želimo uraditi ništa što bi uništavalo gospodarstvo BiH. No, lopta je na bh. strani i trebate igrati kako ste igrali u kvalifikacijama za EP u nogometu i sve će biti uredu. Samo, morate znati da se vratnice, okvir gola ne može pomicati.

U kojoj mjeri izbjeglička kriza i drugi globalni problemi mogu utjecati na sposobnost i spremnost EU da nastavi proces proširenja na zapadni Balkan, uključujući BiH?

Prije svega, izbjeglička kriza je vrlo ozbiljno pitanje, ne samo za EU već za cijelu međunarodnu zajednicu. Ono što se događalo proteklih mjeseci je dobra lekcija što jest, a što nije EU. Naš mehanizam koordinacije po pitanju imigracije nije dobro funkcionirao i treba vremena da se unaprijedi naše djelovanje. Na tome se već radi. To pokazuje i što znači članstvo u EU. To uključuje odricanje dijela suvereniteta, otvaranje granica, a ako ponovno uspostavljate granice, mehanizmi EU ne mogu funkcionirati kako bi trebali i time se slabi EU. BiH također mora shvatiti da ako želi postati članicom EU, mora se odreći dijela svog suvereniteta, udružiti ga s ostalim članicama. No, tada je i njen glas u svijetu mnogo jači jer nastupa kroz jednu veću asocijaciju kao što je EU. Morate od nečega odustati da biste dobili nešto drugo. Stvari tako funkcioniraju.