Komisija usvojila okvirni Pravilnik o makro- finansijskoj pomoći za treće zemlje

U ponedjeljak 4. jula, Evropska komisija je usvojila prijedlog za okvirni Pravilnik o makro-finansijskoj pomoći (MFP), instrumentu finansiranja prema kojem se posebna finansijska pomoć dodjeljuje trećim zemljama koje su bliske EU i koje se suočavaju sa teškoćama otplate dugova. Predloženi okvirni Pravilnik ima za cilj da MFP učini efikasnijom i bržom kroz ubrzavanje donošenja odluka za pojedine MFP operacije. Okvirni Pravilnik bi trebao utvrditi ključna pravila koja uređuju MFP u oblik formalno pravnog akta. Od trenutka kada je ovaj finansijski instrument predstavljen 1990. god, odobreno je ukupno 55 odluka o MFP u korist 23 zemlje, uz ukupne obaveze u iznosu od 7,4 milijardi eura.

„EU makro-finansijska pomoć je napravila značajan doprinos makro-ekonomskoj stabilnosti zemalja kandidatkinja, potencijalnih kandidatkinja i susjednih država, s pozitivnim uticajem koji se odrazio i na ekonomiju EU. Stoga je važno dalje jačati operacije MFP i povećati efikasnost ovog instrumenta protiv kriza „, rekao je Olli Rehn, povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja. Kao što je globalna finansijska kriza istakla, brzina je najvažnija kad je riječ o makro-ekonomskim i finansijskim kriznim situacijama. Ovo naglašava važnost razvijanja instrumenata kojima se može brzo i učinkovito reagovati. Osim toga, predloženi Pravilnik je dio nastojanja EU da bolje prilagodi svoja oruđa sastavljena od vanjskih finansijskih instrumenata trenutnim izazovima, kao što je navedeno u nedavnom priopćenju Komisije o višegodišnjem finansijskom okviru EU nakon 2013.

MFP je vanjski instrument EU kroz koji je odobrena makro-ekonomska finansijska pomoć trećim zemljama koje su bliske EU, a kako bi im pomogla u rješavanju akutnih teškoća u otplati dugova. MFP nadopunjuje finansiranje od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u kontekstu prilagodbe i reforme programa. MFP može biti u obliku grantova, a koje finansira EU budžet, ili kredita, za koje Komisija posuđuje potrebna sredstava na tržištu kapitala, te ih onda daje zemlji korisnici. Međutim, neke od osobina procesa donošenja odluka smanjuju efikasnost i transparentnost MFP. Konkretno, MFP je trenutno predmet odlučivanja od slučaja do slučaja u formi zakonodavne odluke, odnosno pokretanje bilo kojeg pojedinačnog projekta MFP u vezi sa  nekom zemljom u krizi zahtijeva posebnu zakonodavnu odluku. To može dovesti do kašnjenja između zahtjeva za pomoć zemlje u krizi i odobrenja novih MFP projekata. Na taj način se šteti djelotvornosti instrumenta osmišljenog kako bi pomogao rješavanje kritičnih dugova i koji zahtijeva brz odgovor. Štaviše, nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, MFP odluke više ne donosi Vijeće samo, već u saglasnosti sa redovnom zakonodavnom procedurom (ko-odluke od strane Evropskog parlamenta i Vijeća), a što dovodi do rizika od daljeg usporavanja odobrenja odluka o MFP. Predloženi okvirni Pravilnik ubrzava donošenje odluka za pojedine operacije MFP projekata. MFP će biti odobrena za treću zemlju koja za nju ispunjava uslove kroz dokument Komisije o implementaciji pod nadzorom komiteta čiji su članovi predstavnici zemalja članica, kao što je slučaj sa drugim vanjskim finansijskim instrumentima EU. Takav ubrzan proces donošenja odluka treba osigurati da ovaj finansijski instrument bolje pomogne zemljama korisnicama da izdrže kratkoročne vanjske finansijske pritiske. Mogućnost primjene MFP brže nego do sad bi također trebalo povećati njihovu sličnost sa instrumentima međunarodnih finansijskih institucija.

MVFP operacije zasnivaju se na nizu principa koje definiše Vijeće, takozvani „Genval kriteriji“, koji su posljednji put navedeni u zaključcima ECOFIN Vijeća od 8. oktobra, 2002. Predloženi okvirni Pravilnik, a koji treba da usvoji Evropski parlament i Vijeće, formalizirao bi ta pravila, čime bi se povećala njihova transparentnost i osiguralo da su u suvlasništvu Evropskog parlamenta.

Predloženi Pravilnik bi također, ažurirao i pojasnio neke od odredbi, naročito s obzirom na geografski opseg MFP. Zemlje koje ispunjavaju uvjete za MFP su kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje i zemlje koje su obuhvaćene Evropskom politikom susjedskih odnosa, uključujući i tri zemlje južnog Kavkaza. Ostale treće zemlje će i dalje imati pravo samo u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, i pod uslovom da su geografski blizu EU i i imaju bliske političke i ekonomske veze sa njom.