Predsjedavajući Foruma u Alpbahu, gospodine Fišleru,

Kancelaru Fajmane,

Vicekancelaru Špindelegeru,

Ministri,

Ekselencije,

Poštovani gosti,

Veliko mi je zadovoljstvo što mogu da učestvujem na forumu u Alpbahu,  koji je poznat po svom doprinosu debati u Evropi.

Oto Molden i saosnivači ovog foruma su ličnosti sa kojima se poistovjećujem zbog njihovog osjećaja za pravdu, borbe za demokratiju i slobodu, vizije bolje evropske budućnosti u duhu saradnje. U isto vrijeme, divim se njihovoj odvažnosti.

Veliki ljudi koji su inspirisali ovaj Forum ostavili su nam veliko naslijeđe, duboko ukorijenjeno u evropskim vrijednostima: forum kao mjesto prekograničnog sastajanja, razgovora, čak i neslaganja – ali u okviru istinski evropskog okvira.

Zamoljen sam da danas govorim o aktuelnoj krizi i našoj strategiji za njeno prevazilaženje i jačanje naše Unije.

Ovo predivno mjesto je odgovarajuća lokacija, iz više razloga. Posljednjih godina, Evropa liči na grupu izletnika u planinama: popevši se na visok greben, odakle se širi predivan pogled,  prva reakcija je bila: okrenuti se i pogledati koliko daleko smo stigli. Međutim, gledajući unazad, nismo vidjeli da dolazi oluja. 

U stvari, pretrpjeli smo ne jednu, nego najmanje tri oluje: dužničku krizu koja je pogodila države, banke i preduzeća; drugu, krizu finansijskog sektora, uključujući neke nedopustive prakse; i treću, gubitak konkurentnosti nekih naših država članica.

Izloženi ovi elementima, treba da se povežemo, radimo kao jedan i odlučno nađemo put ka odredištu.

Dame i gospodo,

Ono po čemo se ova kriza razlikuje od dosadašnjih tokom istorije jeste Evropska unija kao štit koji nas može zaštiti od ovakvih oluja. U stvari, već sada smo integrisaniji nego prije. Svi do sada preduzeti koraci u borbi protiv krize doveli su do većeg, a ne manjeg stepena evropskih integracija..

Evropski put iz krize ima dvije trake: stabilnost i rast. Prošle godine, političko klatno i javno mišljenje pomjerili su se od stabilnosti kao središta pažnje ka rastu, koji je postavljen kao primaran cilj.

Međutim, reći da nam je potrebno jedno, a  ne i drugo, značilo bi prenebregnuti činjenicu obje stvari moraju da postoje uporedo ako želimo da izađemo iz krize. Bez stabilnosti nema povjerenja u budućnost, nema investicija i nema rasta. Međutim, isto tako, ako nema povjerenja u budućnost, biće teško ostvariti stabilnost u sadašnjem vremenu.

Stvaran izazov sa kojim se Evropa suočava je: kako postići kratkoročnu stabilnost, a istovremeno razvijati viziju Evrope za budućnost, Evrope koja ostvaruje održiv rast i zapošljavanje  i čuva naše vrijednosti i društveni model.

Štaviše, u svijetu brzih promjena, moramo uraditi sve navedeno.

Na putu smo da to i postignemo. Međutim, put je i dalje trnovit. Dozvolite mi da se osvrnem na posljednji sastanak Evropskog savjeta, održan juna mjeseca.

To je bio izuzetno važan sastanak; sastanak na kojem su donesene odluke koje su otvorile izglede za  ujedinjeniju, integrisaniju Uniju. Na žalost, komunikacija nakon samita takođe je pokazala da postoji iskušenje: nacionalna i kontradiktorna primjena evropskih odluka.

Zbog čega nam je potrebna ujedinjenija i integrisanija Evropa? Zato što imamo monetarnu uniju, a kriza je pokazala da proces integracija ima kumulativnu logiku: monetarna unija ne može da funkcioniše bez finansijske i bankarske unije, kao ni bez dalje fiskalne i ekonomske unije. Na posljednjoj sjednici Evropskog savjeta, podržan je dokument koji su pripremili predsjedavajući Evropskog savjeta u saradnji sa mnom, predsjednik Evropske centralne banke i predsjednik Evro grupe, u kojem se ispituju najbolji načini kretanja ovim putem.

Naravno, logika integracija ne može biti čisto ekonomska. Bankarska zajednica traži da postoji jedan evropski supervizor; dalje, ekonomska zajednica takođe traži zajedničku evropsku superviziju ekonomskih politika država članica. Logično je, dakle, ali i i ispravno i pravično, da dođe i do dalje političke integracije. Ona je potrebna da bi se obezbijedio demokratski nadzor procesa i uvjerili građani Evrope da ovo nije tek projekat političkih i ekonomskih elita.

Taj put vodi uz planinu. Neki kažu da postoji i drugi put; mogli bismo sići u dolinu, ili barem potražiti sklonište negdje na pola puta. Ne slažem se. Ne možemo tek tako da ostanemo tu gdje jesmo,  niti pokušati da se vratimo u status quo ante.

Prvo, svijet se promijenio, pa i mi moramo da se mijenjamo da bismo ostali u konkurenciji. Drugo, kao što u integracijama postoji kumulativna logika, tako ona postoji i u dezintegraciji: rizikujemo da izgubimo prednosti,  koje uzimamo, ponekad čak isuviše, zdravo za gotovo: sve što je postignuto za dobrobit naših građana: sloboda kretanja ljudi, naše interno tržište, socijalna prava i transevropska solidarnost, može biti izgubljeno.

Dame i gospodo,

Evropska komisija će 12. septembra iznijeti prijedlog da se osnuje evropska bankarska unija. To je naredni konkretan i neposredan rezultat naše vizije da stvorimo povjerenje u  budućnost evro zone. To znači: djelovati sada – iako je za dublju ekonomsku integraciju, naravno, potreban duži rok.

Evropi je potrebna fiskalna konsolidacija, duboka strukturna reforma i mudre ciljane investicije ako želimo da se vratimo na putanju dugoročnog rasta i otvorimo nova radna mjesta koja su našim građanima potrebna.

Na posljednjoj sjednici Evropskog savjeta, bilo je jasno da je dosta  toga već urađeno na fiskalnoj konsolidaciji; u prosjeku, deficiti su u padu u cijeloj Evropskoj uniji. To nije samo apstraktan koncept – veći deficit znači veće finansiranje duga, što, opet, istiskuje investicije. Drugo, svi lideri slažu se da se korjenite strukturne reforme moraju nastaviti. Evropska komisija sada daje godišnje preporuke za svaku zemlju u okviru evropskog semestra o ekonomskom upravljanju. One se odnose na čitav spektar ekonomskih politika, od poreskih režima do obrazovanja. Naš cilj nije da držimo pridike, nego da damo upućene, nepristrasne, nezavisne i objektivne smjernice za proces reforme koji svi moramo pokrenuti da bi evropska ekonomija bila u stanju da se takmiči sa svijetom, koji nas ubrzano sustiže.

Razgovori između šefova država i vlada i usvajanje ovogodišnjih preporuka pokazali su dvije stvari. Prvo: svi uviđaju njihov značaj i drugo: države članice opredijeljene su za sprovođenje reformskih preporuka Komisije.

Dame i gospodo, potreba za restrukturisanjem nije ograničena samo na naše države članice. Treba raditi i reformisati i na nivou Evropske unije. Ovo se prevashodno odnosi na intrno tržište, najveće jedinstveno tržište u svijetu, koje je umnogome izvor evropske  konkurentnosti, rasta i prosperiteta.

Značaj internog tržište nigdje se ne vidi tako jasno kao u Austriji. Kada govorimo o  trgovini, Austrija spada u najotvorenije ekonomije kod nas: gotovo je dva puta otvorenija prema internom tržištu u odnosu na evropski prosjek. To je Austriji i njenim građanima donijelo ogromne prednosti. Na primjer: nakon posljednjeg proširenja, izvoz u države članice više je nego udvostručen, čime će se nacionalni dohodak povećavati za 0,2% na godišnjem nivou tokom narednih deset godina. Uz to, od pristupanja do sada, u Austriju je stiglo više od 50 milijardi evra u obliku direktnih stranih investicija, investicija koje su Austriju dovele na 12. mjesto inovacione ljestvice Ekonomskog foruma.

Međutim, 20 godina nakon uspostavljanja, interno tržište nije zaokruženo. Prioritet mora biti njegovo jačanje i proširivanje radi buduće koristi. Prošle godine, Komisija je donijela Zakon o jedinstvenom tržištu sa 12 prijedloga, koje trenutno razmatraju Evropski parlament i države članice. Za nekoliko sedmica, iznijećemo Zakon o jedinstvenom tržištu 2 kako bismo zadržali ovaj impuls. Preduzimamo i ostale mjere na obezbjeđenju punog ostvarenja internog tržišta usluga, čija vrijednost iznosi gotovo 150 milijardi na godišnjem nivou. To je posebno značajno za Austriju, koja dvije trećine nacionalnog dohotka ostvaruje u sektoru usluga i ima suficit u trgovini uslugama u Evropi.

Ako je interno tržište jedan pokretač rasta i novih radnih mjesta, onda naše eksterno tržište, ostatak svijeta, treba da bude drugi. Evropska unija je najveći trgovac u svijetu i predano radimo na otvaranju novih tržišta, i to: kroz pregovore o slobodnim trgovinskim zonama, uključujići i nedavni prijedlog Komisije da krene u saradnju sa Japanom, kroz naše propise o javnim nabavkama kojima se obezbjeđuje pravičnost kod otvaranja naših tržišta, i kroz iznalaženje najboljih načina produbljivanja trgovinskih i investicionih veza sa ostalim ključnim partnerima, kao što su Sjedinjene Američke Države. Austrijska preduzeća, koja imaju visok stepen međunarodne konkurentnosti, takođe će ostvariti korist iz navedenog.

Dame i gospodo,

Možemo konsolidovati naše javne finansije, možemo reformisati, restrukturisati i uvesti  zakonodavni okvir koji će dovesti do rasta i otvaranja novih radnih mjesta, i možemo otvoriti tržišta. Međutim, da bi se prednosti ostvarile, radnici i preduzeća moraju da posjeduju umijeće i kapacitet da iskoriste otvorene mogućnosti.

Gospodine predsjedavajući,

Ovogodišnji ekonomski simpozijum  bavi se izuzetno aktuelnom  temom: budućnost socijalne zaštite. Posebno je bitno da napori koje neke naše države članice ulažu u prilagođavanje ne uruše srž njihovog sistema zaštite. Ako želimo – a sigurno da želimo – da zadržimo našu socijalnu tržišnu ekonomiju, moramo reformisati neke aspekte tih sistema, ali ne po cijenu dovođenja u pitanje njihovih načela i dostignuća.

Aktuelna kriza je naročito teško pogodila naše mlade. U cijeloj Evropskoj uniji, svaki peti mladi čovjek koji traži posao, ne može ga naći, možda je broj čak i veći. U nekim državama članicama, to je svaki drugi. Čak i kada nađu posao, 42,5% mladih zaposlenih rade na osnovu ugovora o privremenim poslovima.

Više od bilo čega drugog, ovi podaci pokazuju da kriza nije samo ekonomska. Ona ima socijalnu dimenziju koja može dalje da pokida veze između političara i izbornog tijela, a indirektno i između EU i njenih građana. Ova šira pitanju moraju se rješavati i biće riješena. Jedan element jeste: jasnije pokazati da naše politike mogu da promijene život nabolje.

Mnogo više se mora uraditi na investicijama u obuku, bolje usklađivanje umijeća sa potrebama tržišta rada i skidanje poreskog tereta sa radnika. Ove mjere ne mogu popraviti situaciju u kratkom roku, ali će obezbijediti da ponovo ostvareni rast dovede do otvaranja velikog broja novih radnih mjesta.

Naravno, glavne mjere usmjerene na zapošljavanje, uključujući zapošljavanje mladih, ostaće na nacionalnom nivou. Međutim, uz njih, evropski nivo može da ima i imaće svoju ulogu. U kratkoročnom periodu, Komisija već koristi sve svoje instrumente i radi u tijesnoj saradnji sa vladama na borbi protiv nezaposlenosti.

U 8 najpogođenijih država članica, preusmjerili smo 7,3 milijarde evra strukturnih sredstava kao pomoć za 17 00 malih i srednjih preduzeća i otvaranje više od 450.000 radnih mjesta. Međutim, potrebno je uraditi više, i to u cijeloj Evropi, a trebalo bi da inspiraciju nađemo u onim državama članicama koje već, bukvalno: „odrađuju dobar posao“, naročito za svoje mlade, kao što je Austrija. Nosim izuzetno pozitivne utiske sa radnog seminara za mlade stažiste koji je održan u Beču u martu, a  kojem sam prisustvovao zajedno sa kancelarom Fajmanom.

I došao do trećeg elementa, a to je: mudro i ciljano investiranje. U vrijeme ograničenih investicionih resursa, treba investirati mudro, strateški i za svaki evro dobiti najviše.

Smatram da ovdje budžet Evropske unije igra bitnu ulogu. Naš budžet usmjeren je ka investicijama, rastu, našim regionima, studentima, preduzećima, poljoprivrednim proizvođačima, nezaposlenima.

Naravno da je on, u ovim vremenima fiskalne konsolidacije, laka meta. Međutim, kao izuzetno mali budžet – tek nešto više od 1% BDP-a EU – ima značajan uticaj i donosi mnogo veće koristi u odnosu na umjerene direktne troškove.

Austrija je vidjela direktnu korist, na primjer, iz sredstava u iznosu od 1,3 milijarde evra za najnerazvijenije regione u periodu 2007-2008. Štaviše, naša podrška procesu pristupanja zemalja jugoistočne Evrope otvorila je bogata tržišta za austrijske firme. Ne treba zaboraviti ni to da je Austrija bila uspješna u dobijanju evropskih sredstava za istraživanja sa preko 1200 uspješnih projekata u okviru programa VI.

Dakle, ukratko: ako sve naše države članice žele da ozbiljno shvate investiranje u rast i radna mjesta, onda treba podržati ambiciozan, ciljan i realan budžet EU sa novim kvalitetom. To je od vitalnog značaja za zajednički, evropski uspjeh. Teško je penjati se uz planinu zajedno ako je svakome jedna ruka vezana na leđima.

Cijenjeni gosti,

Zacrtao sam put kojim treba da idemo, ne samo da bismo prebrodili krizu, nego izašli iz nje kao jača, ujedinjenija i konkurentnija Evropa; Evropa održivog dugoročnog rasta; Evropa koja omogućava svojim građanima da rastu i nastavlja svoje ekonomske i socijalne uspjehe u konkurentnom globalnom okruženju. To dugujemo budućim generacijama Evropljana, koji su u tako velikom broju zastupljeni u Alpbahu.

Dame i gospodo,

Od jednog Portugalca očekivalo bi se da govor završi nekom morskom metaforom. Ali, ja ću pozajmiti jedan citat od alpinista – na kraju krajeva, najviši vrh Portugalije, Piko, nalazi se na Azorima, na nevjerovatnih 2351 metar. A to znam zato što sam se popeo na njega,  u okviru svoje kampanje za premijera.

Veliki alpinista iz Tirola, Peter Habeler, rekao je da njegov čuveni uspon na Everst bez kiseonika nije bio njegova pobjeda nad planinom – nego nad sâmim sobom! – i da je to postigao ne tako što je završio putovanje, nego tako što je načinio prve korake. To je tačno, ali mislim da ćemo se svi složiti da je takođe pokazao veliku hrabrost i odlučnost ne samozato što je započeo, nego i zato što je uspješno završio svoje putovanje.

Upravo je to potrebno Evropi: da završimo posao, da zaokružimo ekonomsku i monetarnu uniju, da budemo odlučni i dosljedni, da ostanemo na kursu, da ne očekujemo čuda, nego da se okrenemo realizaciji i rezultatima. Korak po korak. Ali: uvijek sa širim horizontom na umu.

Put Evrope je jasan i, kao i Peter Habeler, odlučno idemo dalje.  Ali opet, potrebno je uložiti dosta truda, i na evropskom i na nacionalnom nivou, ako želimo da ga uspješno pređemo i zajedno nastavimo naše evropsko putovanje.