Autorski članak Štefana Fülea,
Komesara za proširenje i politiku susjedstva
Ne mogu se pretvarati da se u Bosni i Hercegovini stvari kreću u dobrom pravcu. Ustvari, ne kreću se ni u jednom pravcu. Rukovodstvo zemlje i dalje se nalaze u političkom ćorsokaku i stavlja nacionalne ili partijske ciljeve ispred strateških interesa Bosne i Hercegovine i njenih građana. A građani Bosne i Hercegovine sigurno zaslužuju bolje.
Može se i drugačije. Ne morate da putujete daleko da biste vidjeli da stvari mogu da se mijenjaju – i da se zaista i mijenjaju – političkom odlučnošću i voljom za postizanje kompromisa. Odmah preko granice je Hrvatska, danas članica EU. Crna Gora napreduje, a u predstojećim sedmicama očekuje se daljnje otvaranje poglavlja u pregovorima. Albanija je obezbijedila mnogo bolje provođenje izbora i miroljubivu predaju vlasti. Usvojila je zakone koji su presudni za evropski program, čime je status kandidata došao nadohvat ruke. Na kraju, ali ne i na posljednjem mjestu, Beograd i Priština, vjerovatno najupečatljiviji primjer kako naizgled nemoguće postaje moguće: obje strane sada se redovno sastaju pod okriljem EU radi rješavanja praktičnih pitanja u korist građana na obje strane. EU je otvorila pristupne razgovore sa Srbijom, a pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Kosovom počinju u oktobru.
U potpunosti sam svjestan da je ratna zaostavština na Balkanu, čak i nakon dvije decenije, posebno bolna u Bosni i Hercegovini. Međutim, navedeni primjeri, a naročito napredak ostvaren u dijalogu Beograda i Prištine, jasno pokazuju da je moguće prevazići i najteža i najosjetljivija pitanja. Da, stvari mogu da se rade – i rade se – drugačije.
Prioriteti na kojima rukovodstvo Bosne i Hercegovine mora da radi su jasni. Za početak, izvršenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci u pogledu diskriminacije građana na osnovu nacionalne pripadnosti. Rješenje ovog pitanja prokrčiće put stupanju na snagu Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i vjerodostojnom zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. Drugo, uspostavljanje Mehanizma koordinacije u vezi sa evropskim pitanjima između različitih nivoa vlasti. Djelotvoran Mehanizam koordinacije nužan je da bi predstavnici Bosne i Hercegovine mogli da govore u ime zemlje; isto tako je nužno efikasno korišćenje pretpristupnih fondova EU. Ustavna struktura zemlje nema nikakve veze sa tim i pozivati se na nju kao na izgovor nije uvjerljivo – samo pogledajte koliko ima složenih evropskih zemalja. Konačno, prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nakon pristupanja Hrvatske: ovo neriješeno pitanje baca sjenu na odnose sa EU iako, ironično, dokazuje da lideri zemlje imaju potencijal da se dogovore o evropskim pitanjima, barem kada je u pitanju blokiranje pregovora.
Bosna i Hercegovina je bogato protkana različitim tradicijama i kulturama, što ne bi trebalo da bude teret. Upravo suprotno: raznolikost treba da bude pokretač rasta i dinamičnosti. Sâm moto EU glasi: „Ujedinjeni u različitosti“. Dosad su lideri zemlje bili slijepi za potencijal koji ova raznolikost nudi. Ništa ne sprečava Bosnu i Hercegovinu da napreduje na putu evropskih integracija. EU je spremna da pomogne u ispunjavanju ovog cilja, ali je, naposlijetku, na liderima ove zemlje da to i ostvare. Moraju konačno da ispune izjave i obaveze koje su sami dali i preuzeli. U suprotnom, raznolik i bogat potencijal zemlje ostaće neiskorišćen.
Ovaj članak je objavljen u Dnevnom avazu, Euroblicu i Večernjem listu povodom objavljivanja Izvještaja Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine, 16. oktobra 2013. godine.
Dodatne informacije
Ključni nalazi Izvještaja o napretku za 2013. godinu
Proširenje EU: Prioriteti za 2014. godinu
Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
Strategija proširenja i ključni izazovi za 2013-2014
