Deputy Head of the EU Delegation to BiH dr. Renzo Daviddi in an interview for news magazine Dani, published on August 1st, talks about the recently introduced economic reforms which are necessary to advance BiH on its path towards the EU, what need to be done to improve the economic situation in the country, the responsibility of local politicians.

Interview in local language:

DANI: Gospodine Daviddi, šta konkretno podrazumijeva ekonomska reforma za BiH?

DAVIDDI: Predstavljeno je šest grupa problema. Prva od njih je ta da su porezi na rad visoki i da se oni moraju smanjiti. Na taj na čin smanjit će se cijena rada i ti me rad postaje mnogo konkurentniji. Drugi set ovih pitanja vezan je za zapošljavanje, odnosno za mogućnost otvaranja novih radnih mjesta za većinu kompanija što znači da se određeni broj reformi mora uvesti na tržište rada. Treća grupa problema se odnosi na to kako unaprijediti poslovnu klimu. Trenutno je jako komplikovano i zahtjeva dosta birokratije pokretanje biznisa, odnosno otvaranje preduzeća u BiH. Ali, pored otvaranja novih preduzeća, cilj je kako poboljšati korporativno upravljanje i politiku onih koja već postoje. Naravno, tu je i pitanje korupcije o kojoj se već duže vrijeme raspravlja. Zatim, kompletan popis raznih fiskalnih i parafiskalnih nameta koji bi trebali biti uvedeni. Primjer toga je sveobuhvatni elektronski registar tendera i na čina na koji se novac troši. Zadnja vrsta problema se odnosi na to kako popraviti sistem socijalne pomoći. BiH troši velike količine novca na socijalnu pomoć, a veliki dio tih sredstava ne dolazi u prave ruke, onima kojima su najpotrebnija. Postoji određeni broj konkretnih ideja i prijedloga kako se trenutna situacija može popraviti.

DANI:S obzirom da će to očito zahtijevati i određene zakonske izmjene, da ne kažemo podrivanje postojećeg sistema, na osnovu čega mislite da će te ima ti podršku lokalnih vlasti?

DAVIDDI: Ovaj prijedlog mjera ne dolazi spolja. To je ne što smo prepoznali i dogovori li tokom dugog procesa konsultacija, jer već nekoliko mjeseci o tim tema ma razgovaramo sa raznim partnerima, kako sa akademskom zajednicom, tako i sa političari ma i civilnim društvom. Tu je bio i određeni broj stručnjaka iz inostranstva koji su nam pomogli. Ovo nije set prijedloga koji je došao sam od sebe, nego su to reforme koje su zaista potrebne ovoj zemlji da bi napredovala i ostvarila neki progres. Naša želja je da ti prijedlozi postanu fokus pažnje onih koji kroje politiku u ovoj zemlji. Dio diskusije o ovim problemima treba da bude prisutan i u predizbornoj kampanji. I javnost je ta koja treba insistira ti na odgovorima o tome kako ova pitanja mogu biti riješena. Kao što sam već spomenuo, postoji određeni broj prijedloga i razni akteri će dati različite prijedloge, tako da je na nama da se dogovorimo kako da to sve usaglasimo. Ono što je najvažnije, jeste da ova pitanja i ovi problemi budu centralna tema političkih diskusija. Oni koji kreiraju politiku u ovoj zemlji mora ju doći do konsenzusa i na osnovu tog konsenzusa će se obavljati primjena ovog paketa mjera.

DANI: Znači li to da će opet sve ovisiti od njihovog dogovora i dobre volje?

DAVIDDI: Mislim da se to pitanje ne odnosi samo na volju onih koji kreiraju politiku. Ovo je zemlja koja svake dvije godine prolazi kroz izborni proces i možda su građani, ustvari, tu da postave konkretna pitanja, a ne o nekim apstraktnim temama o kojima često govore. Dat ću vam primjer koji je meni jako blizak, primjer roditelja koji imaju dijete koje je jako dobro i visokoobrazovano, koje je dosta uložilo u to obrazovanje, a danas se oni pitaju kako će naći posao tom djetetu jer je 60 posto mladih u ovoj zemlji nezaposleno. I to je jedno od konkretnih pitanja koje se može postaviti vašim vlastima u predizbornim kampanjama. Pitajte ih kako mislite da se bave ovim problemima. Odgovore na ovakva pitanja nemamo priliku često da čujemo zato što političari najčešće govore o apstraktnim i nevažnim stvari ma koje nemaju mnogo dodira sa stvarnim životom. Tako da je, ustvari, ovo i pitanje promjene svijesti kako kod političara, tako i kod građana, koji moraju svoje političare smatrati odgovornim za politiku koju oni kreiraju.

DANI: Građani su u februaru na protestima postavili vrlo konkretna pitanja i zahtjeve. Jasno su pokazali šta misle i o političarima i o njihovoj politici. Nažalost, nakon toga se ništa nije promijenilo. Šta nakon toga da misle građani?

DAVIDDI: Vidjet ćemo na kakav će odaziv ove mjere naići kod političara. Mi smo tu da se zalažemo za njih, da ih malo “poguramo”, pogotovo u septembru kada počinje predizborna kampanja. Potpuno se slažem da su se u februaru dešavala neka zanimljiva društvena i politička kretanja tokom demonstracija. Mada, mislim da neka pitanja i neke teme o kojima se tada razgovaralo na raznim forumima nisu pravi način na koji se može razgovarati sa političarima. Neke  teme su bile kontradiktorne, a postojala je i nedosljednost u samim zahtjevima, ali ja još uvijek vidim da ima dosta prostora za neke utjecaje. Međutim, ovo se dešavalo u februaru i nisam siguran da to može imati neki utjecaj na izbore.

DANI: U diplomatskim krugovima, nezvanično, kažu da je ova reforma novi uvjet BiH, nešto na čemu će međunarodna zajednica u budućnosti prioritetno insistirati, što bi značilo i slabljenje pritiska na političare zbog neimplementacije presude?

DAVIDDI: Mislim da se to pitanje ne odnosi samo na volju onih koji kreiraju politiku. Ovo je zemlja koja svake dvije godine prolazi kroz izborni proces i možda su građani, ustvari, tu da postave konkretna pitanja, a ne o nekim apstraktnim temama o kojima često govore. Dat ću vam primjer koji je meni jako blizak, primjer roditelja koji imaju dijete koje je jako dobro i visokoobrazovano, koje je dosta uložilo u to obrazovanje, a danas se oni pitaju kako će naći posao tom djetetu jer je 60 posto mladih u ovoj zemlji nezaposleno. I to je jedno od konkretnih pitanja koje se može postaviti vašim vlastima u predizbornim kampanjama. Pitajte ih kako mislite da se bave ovim problemima. Odgovore na ovakva pitanja nemamo priliku često da čujemo zato što političari najčešće govore o apstraktnim i nevažnim stvarima koje nemaju mnogo dodira sa stvarnim životom. Tako da je, ustvari, ovo i pitanje promjene svijesti kako kod političara, tako i kod građana, koji moraju svoje političare smatrati odgovornim za politiku koju oni kreiraju.

DANI: Uz svu odgovornost domaćih političara, šta je sa odgovornošću međunarodne zajednice. Imamo dvije kancelarije, visokog i evropskog predstavnika, koje troše ogromna sredstva EU koja se predstavljaju kao pomoć BiH, a njihovi rezultati su se sveli na ponavljanje da se lokalni političari moraju dogovoriti. Da su se mogli dogovoriti, ne bi potpisivali mirovni sporazum. Šta konkretno međunarodna za jednica može uraditi?

DAVIDDI: Ja mogu da govorim samo u ime ureda Evropske unije. Delegacija EU postoji u više od 130 zemalja i ovo je jedno od predstavništva koje će ostati tu dok zemlja ne dobije status članice EU. Ne troše se ogromna sredstva, nego funkcioniše kao i svaka druga kancelarija ovakve vrste i tu je za posleno još 50-ak kolega koji su dio kancelarije specijalnog predstavnika EU. Oni su tu kao dodatak stalnoj delegaciji i kao dio mandata i dio provedbe mandata specijalnog predstavnika EU. A način na koji EU radi nije taj da nameće rješenja drugima i to nije slučaj u zemljama centralne i istočne Evrope.

DANI: Govorila sam o specifičnostima BiH, kao zemlje koja je bila u ratu i koja je podijeljena Dejtonskim sporazumom. Uostalom, neke zemlje centralne i istočne Evrope su imale skraćen put u EU, usput rješavajući svoje probleme…

DAVIDDI: Dvadeset godina nakon rata u BiH ja jednostavno ne prepoznajem tu razliku. Vrijeme je da se retorika i način razmišljanja potpuno promijene…

DANI: O tome i govorim, zašto se ne promijeni politika prema tim političarima?

DAVIDDI: Politika građana ove zemlje, a ne međunarodne zajednice. Metodologija za BiH se neće promijeniti i to vam mogu garantovati. Ista metodologija se primjenjuje za sve zemlje na putu ka EU još od 1956. godine.

DANI: Vi govorite o metodologiji, a građani faktički nemaju izbora jer su na sceni iste političke partije. Jedan od ključnih problema, koji ste i Vi spomenuli je korupcija. Na koji način se tim dokumentom planira borba protiv korupcije?

DAVIDDI: Postoji nekoliko jednostavnih prijedloga, jedan od njih je poboljšanje transparentnosti svih procesa u koje je uključen i u kojima se koristi državni novac. Jedna od tih ideja je da svi tenderi budu javni i da se svi obavljaju kroz elektronski sistem kako bi ih svi mogli vidjeti. Tu je i popis fiskalnih i parafiskalnih nameta koji će isto biti u elektronskoj formi i koji svi mogu da vide. Ali važno je i to da građani moraju promijeniti pristup problemima i da zahtijevaju veću transparentnost i veću odgovornost kada su u pitanju politika i korupcija. U zemlji u kojoj sam se rodio, bila je jedna pojava koja se zvala “politika čistih ruku”, a onda se cijeli politički sistem urušio i to tačno na onim pitanjima koja se tiču korupcije. To su bila ista ona pitanja koja se javljaju u ovoj zemlji. To je bilo vrijeme kada su neke političke stranke bile dominantne na sceni i 50-ak godina. Bilo je potrebno samo nekoliko mjeseci da čitav taj sistem nestane. To je bio rezultat nekoliko faktora, prvi od njih da je građanima bilo preko glave tog sistema, a drugi da je određeni broj tužilaca i sudija bio spreman da izgura te stvari do kraja. U taj proces nije bila uključena međunarodna zajednica i nije bilo visokog predstavnika.
Odbijam da prihvatim da ne postoji način da se stvari u ovoj zemlji promijene, postoje zapravo mnogi načini. Postoji mnogo obrazovanih i inteligentnih ljudi koji su tokom konsultacija učestvovali u izradi ovoga projekta, tako da mislim da je to zaista moguće.

DANI: Jedno od ponuđenih rješenja je da preduzeća postanu konkurentnija na tržištu. S obzirom da BiH ima otvorene granice za uvoz svih roba, a jasne granice prema konkretno EU, kako da domaća preduzeća uopće budu konkurentna?

DAVIDDI: Na primjer smanjenjem cijene rada i da preduzeća budu bolje organizovana. Kada bi u ovoj zemlji plata bila, recimo, 100 KM, i radnik i poslodavac bi plaćali više nego duplu cijenu za to. Duplo više od ono ga što nosite kući, odlazi na razne poreze i doprinose. To je oblast u kojoj se moraju uraditi neka poboljšanja i na taj način se konkurentnost preduzeća može povećati. I to, naravno, ne na neto platama, nego na bruto platama.

DANI: Mislite da smanjenjem cijena rada, i smanjenjem cijena proizvoda, bh. preduzeća mogu postati konkurentnija na tržištu?

DAVIDDI: Da, a da dio toga radnik stavlja u svoj džep kao platu. Znači, ako uspijete da održite platu, a smanjite poreze, vi ustvari cijenu jedinice rada smanjujete i na taj način povećavate  konkurentnost, tako da je radna snaga u ovom slučaju 20 posto jeftinija nego što je bilo do sada

DANI: Govori se i o reformi penzionog sistema. Postoji li neki konkretan prijedlog?

DAVIDDI: Reforma penzionog sistema je nešto što sve zemlje svijeta moraju da prođu zato što je sistem socijalne pomoći osmišljavan u vrijeme kad se broj stanovnika povećavao, tu prije svega mislim na evropske zemlje. Imali smo jednostavan sistem u kojem bi oni koji rade plaćali doprinose za penzioni sistem za one koji ne rade. Tokom godina to nije predstavljalo problem jer je broj zaposlenih bio mnogo veći od broja penzionisanih. Sada smo suočeni s jednim drugim problemom, demografski trendovi su se promijenili, prosječna životna dob je povećana, a broj zaposlenih u međuvremenu se smanjuje, dijelom zbog krize, a dijelom zbog nekih tehničkih problema ili drugih okolnosti. Moramo naći rješenje ovoga problema jer mladi ljudi sa 22 godine završavaju fakultet i počinju da traže posao. Za nekih 40-ak godina kada se penzionišu, kakva je vjerovatnoća da će dobiti penziju? Prema onome kakav je sistem u ovome trenutku, vjerovatnoća je nula. Zbog toga moramo da pronađemo način da promijenimo ovaj sistem.

Postoje reforme primijenjene u mnogim zemljama. Jedna od njih je povećanje starosne dobi. U mnogim evropskim zemljama ova granica se pomjera sa 60 na 65 ili sa 50 na više, dakle u pitanju je postepeno pomjeranje, ali se, uglavnom, starosna dob za penzionisanje pomjera.
U nekim zemljama imate i takav sistem gdje dio vaše penzije plaćaju oni koji su trenutno zaposleni. Dio tih doprinosa ide u državne, a dio u penzione fondove. To nosi određene rizike, jer dio koji se odnosi na privatne penzione fondove je direktno zavisan od berze i finansijskih kretanja i to je pojava koja je tipična za sve evropske zemlje i u nekima se još raspravlja o njoj, a u nekima se pokušava naći pravo rješenje za ovaj problem.

DANI: Kako popraviti poslovno okruženje o kome se toliko govori, ne samo za strane investitore već i za domaće kompanije?

DAVIDDI: Mislim da je vrijeme za registrovanje firme, pogotovo u Federaciji BiH, veoma dugo. Postoje konkretni prijedlozi i dobri primjeri, pogotovo u zemljama iz regiona, iz kojih možemo da vidimo kako se vrijeme i proces registracije firme može značajno skratiti. Imate primjere u nekim zemljama gdje se na jednom mjestu završava sva papirologija (tzv. one stop shop). Tako su, recimo u Makedoniji, ovaj proces smanjili sa 22 dana na samo tri. Ovo je jako važno jer se dešava u susjednim zemljama tako da investitor može da vidi koliko je potrebno da se registruje preduzeće u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i BiH, zatim kolika je cijena rada, koje je vrijeme potrebno za izdavanja građevinskih dozvola… Po svim ovim indikatorima, BiH je na mnogo lošijoj poziciji u odnosu na ostale zemlje u regionu. Prema tome, ako neki investitor dođe u zemlje zapadnog Balkana i uzme sve ove parametre u obzir, on na kraju sigurno neće uložiti ništa u BiH, nego će otići u Srbiju ili neku drugu zemlju. U BiH živi blizu četiri miliona stanovnika, stoga to nije neko veliko tržište koje će privući neke velike strane investicije. Dat ću vam jedan primjer – niko neće napraviti fabriku automobila u BiH zbog tržišta kakvo jeste, jer cilj je da se taj automobil proizvede po nižoj cijeni, a onda da se izvozi u zemlje regiona. Tako da je to mehanizam o kome treba razmišljati, to je neka vrsta komparativne privrede po kojoj ovo sve funkcioniše.

DANI: Ko stoji iza predložene ekonomske reforme, odnosno kako će učestvovati u njenom provođenju?

DAVIDDI: Imamo jako dobru podršku međunarodnih finansijskih institucija, MMF-a, Svjetske banke kao i Evropske banke za obnovu i razvoj. I neke druge zemlje su uključene u ovaj proces, kao SAD i Kraljevina Norveška koja je dodijelila dio sredstava za ovaj projekat. Dio mjera koje su predstavljene mogu se uklopiti u programe i projekte koje međunarodna finansijska organizacija provodi u BiH. Zbog toga sam ja optimističan kada je u pitanju primjena i implementacija ovoga programa. Mislim da će dio svega ovoga postati uslov za neke druge stvari kada budemo razgovarali sa novom vladom.