Intervju: Valentin Inzko, specijalni predstavnik Evropske unije i visoki predstavnik u BiH: “Ispit za EU se polaže saradnjom sa susedima”

Nadam da će, ne samo Srbija, već i sve zemlje zapadnog Balkana, uključujući i BiH, iskoristiti šansu koja im se pruža



Od našeg dopisnika, Davor Kovačević


Srbija ima intenzivne kontakte sa članicama Evropske unije u svom susedstvu, što je svakako dobro, jer regionalna saradnja i dobri susedski odnosi čine suštinski deo procesa kretanja Srbije ka Evropskoj uniji, koja smatra da je stabilna i prosperitetna Srbija, u potpunosti integrisana u evropsku porodicu, od velike važnosti za stabilnost celog regiona. Što se tiče liberalizacije viznog režima, veoma važnog pitanja za građane zapadnog Balkana, Srbija ima razloga za optimizam, tome u prilog idu i izjave komesara za proširenje EU Olija Rena, rekao je visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU u BiH Valentin Incko u intervjuu za „Politiku”. On istovremeno najavljuje da će uskoro posetiti Beograd, grad koji je, kako kaže, „bio njegovo prvo diplomatsko odredište za Austriju, a prvi posao i prva ljubav nikad se ne zaboravljaju”.


Kako ocenjujete trenutne političke prilike u Srbiji i da li, po Vašem mišljenju, srpski zvaničnici, u pravom smislu reči, vode svoju zemlju u Evropu?


Ja bih upravo želeo čuti njihova promišljanja gde je Srbija trenutno kada su u pitanju evropske integracije. Kao neko ko je već puno godina vezan poslom za ove prostore pomno pratim situaciju, ne samo u BiH gde sada obavljam dužnost visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU, nego i u ostalim zemljama zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju i Hrvatsku.


Generalno gledano zemlje zapadnog Balkana su tokom prošle godine napredovale, doduše neujednačeno, u sprovođenju reformi i postavljenih uslova i kriterijuma. Srbija je aktivno učestvovala u regionalnim inicijativama, uključujući i tranziciju od Pakta stabilnosti ka više regionalno okrenutom Procesu saradnje u jugoistočnoj Evropi, kao i Regionalnom veću za saradnju. Naravno, ne treba zaboraviti ni doprinos Srbije efikasnom sprovođenju CEFTA,kao i njene intenzivne kontakte koje ima sa članicama EU u svom okruženju.


Među zemljama koje žele da postanu članice evropske porodice nema izuzetaka, za sve njih Brisel je postavio iste uslove, među kojima je i liberalizacija viznog režima i saradnja sa Haškim tribunalom. Kakva je pozicija Srbije u tom smislu?


Upravo tako, ako neko želi postati član EU onda mora da ispuni određene uslove koji su jednaki za sve. U slučaju liberalizacije viznog režima Srbija ima razloga za optimizam,tome u prilog idu i izjave komesara za proširenje EU čija bi kancelarija trebalo da da preporuke pre okončanja mandata Češke na mestu predsedavajućeg EU, dakle pre 30. juna. Međutim, konačnu odluku donosi Savet EU.


Puna saradnja sa Haškim tribunalom i dalje ostaje obaveza Srbije, a hapšenje Ratka Mladića je glavni uslov za deblokiranje ratifikacije preliminarnog sporazuma sa Srbijom. Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc je potvrdio napredak u saradnji Srbije sa Hagom, ali je nije okarakterisao kao potpunu, insistirajući na tome da srpske vlasti moraju uhapsiti i dvojicu preostalih begunaca, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.


Međunarodna zajednica sugeriše da je 2009. godina godina zapadnog Balkana i da tu šansu ne treba propustiti. Hoće li je Srbija iskoristiti i da li je, možda, ona u izvesnoj prednosti u odnosu na BiH?


Iskreno se nadam da će, ne samo Srbija, već sve zemlje zapadnog Balkana, uključujući i BiH, iskoristiti tu šansu. Srbija jeste, u određenim segmentima, ispred Bosne i Hercegovine, ali taj zaostatak se može nadoknaditi jednim ozbiljnim pristupom i posvećenim radom.Od političara u BiH očekujem da, kako se to kod vas kaže, zapnu i urade ono što od njih očekuje više od 80 odsto građana, a ne da gube vreme na praznu retoriku.


Sporazum o specijalnim paralelnim vezama između Srbije i Republike Srpske koji, kako se to zvanično ocenjuje, dobro funkcioniše ne podržava jedan deo BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?


Ta vrsta saradnje omogućena je Dejtonskim sporazumom i ako je u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH onda ja tu ne vidim ništa loše. Regionalna saradnja je, po mom mišljenju, ključ uspeha za relativno male zemlje u koje spada i BiH. Saradnjom sa svojim susedima na neki način pokazujete koliko ćete biti sposobni da sarađujete sa ostalih 27 članica EU. To je i svojevrstan test za svaku zemlju, da uspostavljanjem dijaloga i saradnje sa susedima uvidi i neke svoje prednosti, ili možda stvari na kojima treba intenzivnije raditi kako bi se one poboljšale. Saradnja je u svakom slučaju dobro došla, pogotovo ako imamo u vidu zajednički cilj koji ove zemlje dele, a to je članstvo u EU. Zajedničke potrebe na evropskom putu zahtevaju brže razvijanje međusobnih odnosa, za svaku pohvalu je činjenica da je Hrvatska ustupila Srbiji prevod neophodnih evropskih dokumenata, a radi se o prevodu koji je koštao oko milion evra.


Diplomatski odnosi BiH sa Srbijom su na nivou otpravnika poslova, jer BiH već dve godine u Beogradu nema svog ambasadora. Da li su u situaciji koja jeste mogući i dobri diplomatski odnosi između dve zemlje?


Mogući su, jer Srbija ima ambasadora u Sarajevu. Međutim, smatram da nije dobro to što Bosna i Hercegovina nema ambasadora u Beogradu. Ali, ovo pitanje treba da postavite institucijama Bosne i Hercegovine koje bi trebalo da se zamisle nad tim.


Beogradski prijatelji


Posetićete uskoro Beograd u kojem ste jedno vreme i živeli, kažete da u tom gradu imate i prijatelje.Hoćete li se sresti i sa nekim od njih?


Da, za Beograd me vežu mnoge lepe uspomene i mnogo prijatelja. To su bile srećne godine između „Madere”, „Francuske” i ambasade. Beograd mi je bio prvo diplomatsko odredište, a prvi posao i prva ljubav se nikada ne zaboravljaju. Ukoliko mi obaveze dozvole sigurno ću se sastati sa nekim od mojih prijatelja. To su, uglavnom, umetnici, jer sam ja od 1982. do 1986. godine bio ataše za kulturu. U svakom slučaju, nameravam da posetim oca gospodina Borisa Tadića, poznatog disidenta, profesora i prijatelja koji me uvek dočekuje toplom dobrodošlicom, a planiram i posetu Pravoslavnom teološkom fakultetu čiji sam ja dobrotvor od 1986. godine.

Europa.ba