Ova godina je presudna za BiH
Želim jasno reći da EU može živjeti bez BiH * Ne možete stalno očekivati da će neko drugi izvana doći i riješiti vaše probleme * Ostanak OHR-a i status kandidata za članstvo u EU su nespojivi
Visoki predstavnik Miroslav Lajčak, iako bi se po sadržaju intervjua koji smo vodili moglo zaključiti tako, ne djeluje ljutito. Štaviše!
Sasvim racionalno i hladno analizirao je situaciju u Bosni i Hercegovini, iskoristivši priliku da u lice saspe niz surovih istina. I to ne samo političarima nego i građanima ove zemlje.
Šta je plan
Dnevni avaz: Koji je Vaš plan za 2009. godinu?
Miroslav Lajčák: Prošla godina bila je poprilično poražavajuća s obzirom na to da nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) skoro ništa nije urađeno. Mislim da će 2009. u dobroj mjeri biti presudna godina za BiH. Sve susjedne zemlje poduzimaju velike napore da ubrzaju približavanje Evropskoj uniji. Crna Gora već je podnijela zahtjev za članstvo, očekuje se u sljedećih mjesec-dva da i Albanija preda svoj zahtjev. Češka, kao predsjedavajuća EU, govori o statusu kandidata za Srbiju. Tako da je ovo godina kada će BiH ili uhvatiti korak sa svojim susjedima ili stagnirati.
Dnevni avaz: Time BiH postaje „crna rupa“ Balkana?
Miroslav Lajčák: Već sam nekoliko puta čuo da EU nema izbora i da će BiH svakako ući s ostalim zemljama regiona. Ko tako misli, grdno se vara. Tako su neki slovački političari govorili početkom devedesetih da Evropa neće moći ostaviti rupu u srcu Evrope. Godinama smo bili sve više zapostavljeni, dok su države u okolici napredovale.
Tadašnje političke elite su tvrdile – ništa se vi ne brinite, EU bez Slovačke ne može zbog našeg geopolitič kog položaja, bilo bi im skupo čuvati takvu veliku granicu, mi smo njima potrebni. I šta se desilo? Izolacija! Tek nakon što smo shvatili da ozbiljno misle, mi smo se uozbiljili i odlučili ko donosi budućnost, a ko izolaciju.
Želim jasno reći da EU može bez BiH! Ali, može li BiH živjeti bez EU? Ova godina još je prilika da BiH ne zaostane za zemljama regiona. Ako se nastavi ovakva stagnacija, postoji realna opasnost da krajem 2009. godine BiH bude jedina zemlja u regionu koja nije ostvarila nikakav napredak, dok Srbija, Crna Gora i Makedonija napreduju. Ja to ne mogu i neću dozvoliti!
Dnevni avaz: Rekli ste da ne možete dozvoliti razvoj negativnih tendencija. Kako ćete ih spriječiti? Hoćete li Vi ili međunarodna zajednica povući neke konkretne poteze?
Miroslav Lajčák: Da! Planiram konkretne aktivnosti i krajem ovog mjeseca iznijet ću svoj prijedlog. No, ako bilo ko misli da ću ja umjesto institucija ove zemlje jednostavno nametnuti 100.000 stranica evropskog zakonodavstva, taj živi u iluzijama. Prijeko je potrebno promijeniti svijest i način razmišljanja, a to je nemoguće nametnuti. Međunarodna zajednica je tu i ostat će da vama pomogne.
Sudbina OHR-a
Također, evropske integracije su proces kroz koji se funkcioniranje jedne zemlje mijenja i, kao I svaki drugi proces, zahtijeva aktivno učešće svih. Jedino vi možete promijeniti svoju budućnost nabolje, a mi vam možemo pomoći i finansijski i savjetom, kao vaš partner, u izgradnji mirne, prosperitetne, stabilne, evropske BiH.
Dnevni avaz: Znači li to da se OHR zatvara? Ko će nakon OHR-a štititi Dejtonski sporazum i BiH?
Miroslav Lajčák: Budućnost BiH i budućnost OHR-a nisu jedno te isto. Zato budućnost BiH ne zavisi od toga kada će biti ispunjeni uslovi za tranziciju OHR-a, već kako efikasno funkcioniraju institucije vaše države, koliko se brzo donose zakoni u parlamentima, kojima ste vi, građani, dali legitimitet u demokratskim izborima.
Međunarodna zajednica odlučit će o tome kada i na koji način će promijeniti svoj angažman u ovoj zemlji. Mislim da je korisnije da se političari počnu više baviti ispunjavanjem svojih zadataka, a manje pitanjem u kojoj će formi međunarodna zajednica biti ovdje prisutna. Od izabranih predstavnika u institucijama vlasti očekujem da počnu gledati od sebe, da pitaju šta su oni lično uradili da se situacija u zemlji promijeni nabolje, umjesto da sve svaljuju na ostale, prvenstveno na mene i međunarodnu zajednicu.
Ono što je kristalno jasno jeste da međunarodna zajednica neće napustiti ovu zemlju. Plan da glavnu ulogu u BiH preuzme EU treba gledati kao pozitivan izazov i kao dokaz da Evropa ozbiljno shvata svoju ulogu u čitavoj regiji, a posebno u BiH.
Dnevni avaz: Je li Evropa spremna da preuzme tu ulogu?
Miroslav Lajčák: EU intenzivno radi na pripremama. U novembru su Havijer Solana (Javier) i Oli Ren (Olli Rehn) dali svoje viđenje o budućem angažmanu EU u BiH. Ono što svima mora biti jasno jeste da je nerealno, s obzirom na sve probleme s kojima se velike svjetske sile moraju baviti, poput situacije na Bliskom istoku, svjetske svjetske finansijske i ekonomske krize, energetske krize, ratova u Afganistanu, Iraku… očekivati da se prioritetno bave problemima ove zemlje.
Iskreno, kada vidim da neki političari u BiH traže veći angažman međunarodne zajednice ovdje, to mi izgleda teatralno! Ne možete stalno očekivati da će neko drugi izvana doći i riješiti vaše probleme. Ta indolentnost neće vas odvesti daleko. Ako se ne fokusiraju na konkretne obaveze, kao što su ispunjavanje uslova za ukidanje viza, prioriteta iz Evropskog partnerstva, nema toga ko može pomoći. Ne možete u isto vrijeme tražiti ostanak OHR-a i status kandidata za članstvo u EU – jedno isključuje drugo.
S jedne strane govorite da niste u stanju da komunicirate između sebe, a s druge strane želite nas ubijediti da ste spremni da nalazite rješenja sa 27 država članica EU. Evropsku perspektivu, kao ključni strateški cilj, BiH je usvojila prije osam godina, jer to je zajednički cilj više od 80 posto građana. Neki konkretni rezultati postignuti su u tom procesu. I ja sam ubijeđen da ne postoji drugi realni put koji vodi BiH unaprijed, osim evropskog puta.
Pozive da se najprije, autoritetom međunarodne zajednice, „uvede red“ u zemlju, a tek onda da se počne s procesom evropskih integracija mogu shvatiti donekle, ali su nerealni. BiH može postati „normalna“ zemlja kroz process evropskih integracija, ne prije toga.
Birate nesposobne i sebične političare
Miroslav Lajčák: Evo, 14 godina nakon rata vi birate nespremne, nesposobne i sebične političare, koji nisu u stanju da sjednu i dogovore se u interesu države, institucija iz kojih djeluju, ali i da zadovolje minimum vaših potreba kao građana. Odnosno, da se dogovore na način prihvatljiv za sve i tako obezbijede napredak. I samo očekujete da će čarobnim štapićem visoki predstavnik presjeć i u korist jednih ili drugih.
Istina nije uvijek laskava. Svi želimo čuti lijepe stvari o sebi. Međutim, nemamo pravo da odbijamo istinu, ili njen dio, samo zbog toga što nije za nas laskava. Nije moguće da krivimo ogledalo zbog toga što smo u njemu ispali ružni. Jer, ako to svi rade (a to je, nažalost, tipičan slučaj ovdje u BiH), ako svi ubjeđuju sami sebe koliko su oni dobri i koliko su svi ostali loši, onda u takvom ambijentu nemamo šansu da se dogovorimo. A bez dogovora nema napretka za BiH – upozorava visoki predstavnik.
I na plinu se vidi nebriga
Miroslav Lajčák: Pratim i osjetim posljedice energetske krize, jer se i sam grijem na plin, mada imam obezbijeđenu i alternativu. Kao i u mnogo drugih stvari, BiH je ovdje na repu događanja te reagira kasno ili ne reagira nikako. No, i kada ima reakcija, one su zakasnjele i nesistemske, dakle slabe. Mogu reći da je način na koji je Srbija izašla ususret BiH i građanima Sarajeva odličan primjer regionalne saradnje.
Također, ova kriza može biti i dobar pokazatelj moći EU. BiH, kao pojedinačna zemlja, teško se može sama nositi s ovakvim situacijama, ali je jasno da kada pregovarate kao član EU zajedno s više od 500 miliona građana, onda ste mnogo jači i zaštićeniji u ovakvim slučajevima – iznosi visoki predstavnik.
Ja da smjenjujem, a vi ih birate
Miroslav Lajčák: Vrlo često ljudi traže od mene da smijenim ovog ili onog političara, a pri tome ti isti političari redovno dobivaju podršku na izborima. Prvo da razjasnim, ako se situacija nije radikalno promijenila nakon 300 smjena i oko 900 odluka visokih predstavnika, onda nam mora biti jasno da BiH ne može napredovati kroz sankcije međunarodne zajednice.
U svim demokratskim zemljama građani su ti koji sankcioniraju one koji ne rade u njihovu korist. Zato očekujem od građana i medija da s većom pažnjom nego do sada prate rad – i nerad državnog i entitetskih parlamenata, vlada i ostalih institucija i koriste legitimna sredstva, poznata u demokratskom društvu, da se uozbilje, jer je prošla godina bila poražavajuća. Što se nas tiče, ja i moj ured, zajedno s ostalim dijelovima međunarodne zajednice, vršit ćemo konstantan pritisak, reagovati adekvatno i nećemo dopustiti da se krene u provaliju. Svi vrlo dobro znamo granice.
