Obraćanje visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU Valentina Inzka na konferenciji o regionalnoj saradnji kao faktoru stabilnosti i razvoja


u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore,


Diplomatska akademija, Kolašin


Nova arhitektura na Zapadnom Balkanu


 


Dame i gospodo,


Prije pola stoljeća, britanski premijer Harold Macmillan ukratko je sažeo duh vremena postkolonijalnog svijeta kada je skeptičnim članovima parlamenta u Cape Town-u rekao  da “vjetar promjena” puše preko Afričkog kontinenta.


Macmillan je dodao da ovaj fenomen predstavlja “političku činjenicu”, sviđalo se to ili ne onima koji su ga slušali.


Pojedinci iz publike koja je slušala premijera opirali su se promjenama koje je opisao, te su narednih trideset godina proveli u kolektivnom poricanju, oholo pokušavajući da osujete politički proces koji je bio nezaustavljiv.


Pola stoljeća kasnije, možemo veoma jasno vidjeti na koji je način taj vjetar promjena preoblikovao ne samo Afriku već cijeli svijet, zamijenivši kolonijalnu arhitekturu prve polovine 20. stoljeća novom paradigmom, u kojoj su se zemlje poput Kine, Brazila, Indije i Južne Afrike pojavile kao dominantni faktori.


Pouka ove priče je da ne možete poništiti historiju.


Ne možete se pretvarati da svijet oko vas ostaje isti.


Jer on ne ostaje isti. Mijenja se.


Mijenja se stalno.


Mijenja se značajno.


I jedini razborit odgovor na takve promjene je živjeti sa njima i iskoristiti njihove prednosti.  


Ovo je važno za sve u našem regionu – zato što danas vjetar promjena puše preko Jugoistočne Evrope, i nova arhitektura se pojavljuje na Balkanu.


Neki lideri su prepoznali ovu činjenicu i počinju koristiti ove promjene pretvarajući ih u prednosti za svoje građane.


Drugi tek trebaju shvatiti šta se dešava oko njih.


Nova arhitektura


Sastajemo se u Podgorici ove sedmice nakon četiri mjeseca intenzivnih bilateralnih i multilateralnih aktivnosti u regionu koje se, kada ih posmatramo zajedno, mogu s pravom opisati kao nova arhitektura regiona koja se počinje razvijati.


Rezolucijom koju je usvojio parlament Srbije u martu, kojom je upućeno izvinjenje za masakr u Srebrenici 1995. godine, stvoren je neophodan kontekst za dugotrajni proces obnovljenog angažmana. Inicijativa srbijanskog parlamenta omogućila je napredak u političkim, pravosudnim, socijalnim i diplomatskim sferama.


Kako je došlo proljeće, lideri u regionu pokazali su pravu sposobnost da poruše prepreke.


Polovinom aprila predsjednik Hrvatske Ivo Josipović potvrdio je pred parlamentom BiH u Sarajevu da je “došlo novo vrijeme, koje zahtijeva novu politiku od sviju nas”, te je dodao da je ključ u “pronalaženju snage da se prevaziđu sumnja i strah.” 


Ta snaga nije bila odsutna u posljednjim mjesecima.


Predsjednik Josipović u maju je ponovo posjetio Bosnu i Hercegovinu, kada je, zajedno sa predsjednikom RS Rajkom Kuzmanovićem, premijerom RS Miloradom Dodikom i liderom Stranke za demokratsku akciju Sulejmanom Tihićem, odao počast žrtvama rata i pozvao na odlučan prekid sa prošlošću i aktivnu saradnju među svim zajednicama koje dijele zajednički prostor.


Krajem aprila, u Istambulu, predsjednik Srbije Boris Tadić, predsjednik Turske Abdullah Gul i predsjednik Predsjedništva BiH Haris Silajdžić složili su se da se problemi u jugoistočnoj Evropi mogu riješiti samo putem dijaloga i putem “očuvanja multietničkog, multikulturalnog i multireligijskog” kakartera ove regije.


U Istambulu su lideri BiH i Srbije popisali deklaraciju kojom su se obavezali da će riješiti preostala neslaganja oko granica, imovine i duga, te razgovarati o zajedničkom pristupu međunaordnim tržištima.


Proaktivna i konstruktivna uloga Turske u jačanju dijaloga među zemljama i zajednicama u regiji bila je od ogromne pomoći, i pridružila se naporima Evropske unije – kao i naporima svake od vlada na Zapadnom Balkanu ka unapređenju sopstvenog programa pridruživanja EU. U Bosni i Hercegovini, inicijativa Turske također je dobila aktivnu podršku Vijeća za implementaciju mira.


Nakon istambulskog sastanka održan je cijeli niz posjeta na visokom nivou između Beograda i Sarajeva, a predsjednik Tadić i turski premijer Recep Tayyip Erdogan najavili su da će sljedeće sedmice prisustvovati komemoraciji 15. obljetnice srebreničnog masakra.


Predsjednik Tadić bio je u Bosni i Hercegovini krajem maja. U Banja Luci je naglasio da nijedna zajednica kao rezultat temeljitih promjena koje su u toku neće biti na gubitku – svaka zajednica će biti na dobitku i svaka zajednica trebala bi se aktivno uključiti u ovaj novi i konstruktivni proces.


Krajem maja u Sarajevu predsjednik Vujanović pridružio se predsjednicima Josipoviću, Tadiću i Silajdžiću, kada su se svečano obavezali na poboljšanje odnosa i saradnju – kao odraz i potvrda rada koje regionalne nevladine organizacije obavljaju već desetljeće u kontekstu Igmanskog procesa.


U obraćanjima nakon sarajevskog sastanka, svaki od učesnika je naglasio da, iako se zemlje u regiji nalaze u različitim fazama na putu ka punoj integraciji u EU, proces integracije služi kao ključni zajednički imenilac, zajednička arhitektura koja daje koherentnost bilateralnim odnosima.


Još jednom naglasak je stavljen na činjenicu da niko neće izgubiti i da će svi dobiti iz tog procesa.


Predsjednik Vujanović je naglasio primarnu važnost “vrijednosti” koje su ukorijenjene u proces evropskih integracija i koje mogu podržati unutrašnji razvoj i vanjske odnose zemalja Zapadnog Balkana.


Početkom juna, tokom sastanka između predstavnika EU i Zapadnog Balkana koji je u Sarajevu organizirala Španija u svojstvu predsjedavajućeg EU, visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU i potpredsjednica Evropske komisije Catherine Ashton, i komesar za proširenje Štefan Füle ponovo su potvrdili temeljni princip proširenja ka istoku, a to je da je Zapadni Balkan neizostavna komponenta proširene Evropske unije.


Učesnici sastanka sa Zapadnog Balkana obećali su da će intenzivirati dinamiku reformi i dalje ojačati međusobnu saradnju na putu ka Evropi.


Komesar Füle pozvao je ne samo na volju da se riješe problemi sa kojima se regija suočava, nego na “kolektivnu volju” za rješavanje kolektivnih problema. Cilj te “kolektivne volje” kojom se nadilaze podjele iz prošlosti, je regionalno pomirenje i zajednička budućnost regije u okviru Evropske unije, i to je upravo ono što bih nazvao ključnim elementom nove arhitekture ove regije.


U prvoj polovini 2010. godine, imali smo neoborive dokaze da ova kolektivna volja zaista postoji i da je sada dovoljno snažna i ima dovoljno podrške da se prevaziđu strateški problemi.


Već smo vidjeli da je došlo do značajnih pomaka u ispunjavanju uslova EU po pitanju viznog režima, kako u Bosni i Hercegovini tako i drugdje, dakle, pomaka na koje je Evropska unija odgovorila brzo i konstruktivno. I zaista, u svakoj od zemalja u regionu, Evropska unija je nastojala da izgradi dugoročna partnerstva zasnovana na realnom stanju na terenu, koja karakteriše opsežna finansijska i tehnička pomoć, te pozitivan politički i diplomatski angažman.


Kao završnica ovom produženom periodu diplomatskog napretka, samo prije dva dana završen je Samit o procesu saradnje u Jugoistočnoj Evropi sa deklaracijom kojom se učesnici obavezuju da će povesti svoje zemlje “u evropske i evroatlantske strukture i ojačati zajedničke vrijednosti u cijelom regionu”.


Te zajedničke vrijednosti su tržišna demokracija, otvoreno društvo i poštivanje individualnih i građanskih prava.


Vrijedi napomenuti da je na Samitu SEECP-a Crna Gora preuzela rotacijsko predsjedavanje SEECP-om, nakon koje dolazi na red Srbija. U naredne dvije godine Zapadni Balkan će biti na čelu šireg regionalnog integracijskog procesa.


Prihvatanje promjena


Građanima BiH su do sada uskraćivane mnoge prednosti koje dolaze sa značajno unapređenom klimom u regionu, od nove arhitekture.


Tri su razloga za to.


Prvi je dobro poznat: Bosna i Hercegovina ima skup i neefikasan sistem upravljanja i gloamazan birokratski aparat – zbog toga je izuzetno teško voditi čak i najjednostavniju i najnesporniju inicijativu kroz javnu i parlamentarnu debatu i implementirati je kao koherentnu politiku.


Drugi razlog je to što politika u Bosni i Hercegovini ne ide u korak s vremenom.


Moguće je učiniti da sistem funkcionira ako postoji volja da se to uradi – ali volja koja je tako obilato pokazana u nekoliko posljednjih mjeseci u cijelom regionu tek treba da se počne manifestovati i u samoj Bosni i Hercegovini.


Vjetar promjena puše – puše kroz samu Bosnu i Hercegovinu – ali vlasti još nisu shvatile šta se događa.


Shvatiće kad za to dođe vrijeme, ali do sada nisu.


A treći razlog je što se nalazimo usred poduže izborne kampanje, u kojoj se čini da je osnovna politička pozicija “bučna nepopustljivost”. Izgleda da neki lideri vjeruju da je najbrži način da se dođe do izborne prednosti reći “ne” – kakvo god da je pitanje.


Kalkuliše se s tim da birači i dalje žele ono što su imali do sada i da neće konstruktivne prijedloge na kojima se može ostvariti konsenzus.


Međutim, sva ispitivanja javnog mnjenja ukazuju na to da je ova kalkulacija pogrešna – birači u Bosni i Hercegovini ne žele više ono što su imali. Oni žele pozitivne promjene – iste promjene koje su vidjeli u susjednim zemljama. Žele da budu graditelji nove budućnosti, umjesto da budu zarobljeni u prošlosti.


Ovo odražava promjenjivi zeitgeist – i zahtijeva politički zaokret.


Pitanje nije da li će nego kada će do toga doći.  


To se može desiti čak i u toku ovogodišnje predizborne kampanje i odraziti se na rezultate izbora koji će se održati 3. oktobra.


Ili to može potrajati i duže, što bi bila velika šteta jer to znači da bi građani Bosne i Hercegovine morali duže čekati da budu u prilici da iskuse prednosti koje im nudi ova „nova arhitektura“.


U narednim mjesecima tražiti ćemo dokaz da dolazi do promjene u predizbornoj debati koja ukazuje da politički lideri u Bosni i Hercegovini shvataju da više ne djeluju u istom okruženju. Činjenica je da je svijet krenuo dalje i oni moraju ići ukorak s njim ili će postati žrtve promjena, a ne oni koji od te promjene imaju koristi.


Iskreno, ne vidim nikakvu logiku u tome da se i dalje drže politike koja dokazano nije pokazala rezultate u osiguranju prosperiteta i sigurnosti.  


Vidim s druge strane istinsku logiku u tome da se unutar Bosne i Hercegovine primjeni  isti način približavanja koje postaje sve primjetnije u ovom regionu.


Vidim istinsku logiku u napuštanju beskompromisnih stavova iz prošlosti i prihvatanju novog pristupa.


Kao što znate, predstavnici Crne Gore u okviru Grupe prijateljstva između Parlamenta Bosne i Hercegovine i Parlamenta Crne Gore su prije nekoliko dana posjetili Bosnu i Hercegovinu gdje su razgovarali o mogućnostima za poboljšanje trgovinske razmjene između ove dvije zemlje i o izvodljivosti provođenja inicijativa kao što su ponovno pokretanje nekadašnje željezničke mreže.


Činjenica je da nasljeđe proteklog sukoba doživjelo metamorfozu i preraslo u odnos u kojem su saradnja i uzajamne prednosti dominantne teme – vremena su se promijenila, a s njima su se promijenili i stavovi i politika i načini interakcije.


Spremnost da se pronađu rješenja


Budućnost pripada hrabrima, i onima koji su kreativni, i onima čiji su stavovi sveobuhvatni, i konstruktivni, i inovativni i onima koji su optimisti.


Veliki oblak pesimizma koji je dugo lebdio iznad Zapadnog Balkana konačno se raspršio. Zbog jakog svjetla optimizma ne možemo vidjeti iznenadno pojavljivanje ideja. Ono što vidimo je spremnost da se pronađu rješenja, da se pregovara kako bi se došlo do rješenja, da se nešto zajednički gradi.


Bosna i Hercegovina sa svojim ogromnim ljudskim i prirodnim resursima može imati izuzetne koristi od ove pozitivne promjene. Postoji želja za rješavanjem problema i uvjeren sam da će ta želja prevladati.


Neki se možda opiru promjenama koje se dešavaju na našem dijelu kontinenta, ali se tim promjenama ne mogu opirati beskrajno dugo. Što prije prihvate ovu promjenu, ona će prije osigurati transformaciju koju svi mi želimo vidjeti, a to je da sve države Zapadnog Balkana postignu stabilnost i prosperitet putem euroatlanskih integracija i očuvanja njihovih vlastitih specifičnosti uz potpuni razvoj njihovih individualnih potencijala. 


Nadam se da u narednim mjesecima u Bosni i Hercegovini može biti postignut isti napredak koji je od početka ove godine postignut u cijelom regionu.


Hvala.