Poštovani ministri, dame i gospodo,

Vrlo sam sretan što sam danas ovdje. Činjenica je da u posljednje vrijeme u Bisni i Hercegovini nismo imali puno razloga za slavlje, i zato je prvi sastanak nedavno osnovane Konferencije ministara obrazovanju u BiH još važniji i vrijedniji. Ovo je dobra prlilika da konstatiramo napredak u  obrazovanju, oblasti koja je od izuzetnog značaja za budućnost BiH.

Prije tačno deset godina, u martu 1998., Vijeće Evrope i Ured visokog predstavnika su – prvi put poslije rata – okupili i organizirali sastanak entiteskih i kantonalnih ministara obrazovanja. Kako tada nije postojala institucija na državnoj razini koja bi se bavila saradnjom u reformi obrazovanja, godinama je međunarodna zajednica bila ta koja pokušavala određivati prioritete i promovirati koordinirani pristup domaćih vlasti u ovoj oblasti. Misije OSCE-a preuzela je vodeću ulogu u ovoj koordinaciji 2002. godine, a onda smo (mi u međunarodnoj zajednici)  2003. godine dobili partnera na državnoj razini u Ministarstvu civilnih poslova.

Kada danas pogledamo unazad, uprkos nepovoljnim okolnostima i čestim blokadama i zastojima, može se zaključiti da je u protekloj deceniji ipak postignut značajan napredak u reformi obrazovanja u BiH.

Nakon prošlogodišnjeg usvajanja nekoliko dugo očekivanih obrazovnih zakona i postizanja sporazuma o osnivanja agencija za obrazovanje, dobro je što se današnjom konferencijim realizira i nedavni Memorandum o osnivanju Konferencije ministara obrazovanja u BiH. Početak rada ove Konferencije je jedinstvena prilika za konsolidaciju napretka u obrazovanju u 2008. godini.

Kada agencije počnu sa radom, a Zakon o srednjem stručnom obrazovanju i obuci bude konačno usvojen, BiH će napokon imati pravni i institucionalni okvir za implementaciju reforme obrazovanja, usklađen sa zahtjevima Evropskog partnerstva i modernim Evropskim standardima.

Nadam se da će ova Konferencija funkcionirati kao efikasan mehanizam za harmonizaciju i koordinaciju procesa reforme obrazovanja na državnoj razini, i donositi zajedničke prioritete, strategije i politike obrazovanja.

Puna harmonizacija i implementacija obrazovnih zakona je sljedeći korak, koji će iziskivati više napora i vremena od usvajanja zakona.

Od vas očekujem da učinite sve što je potrebno kako biste osigurali da novi obrazovni zakoni ne ostanu “mrtvo slovo na papiru”, a da nove agencije  od početka budu korsne i imaju jasnu ulogu.

Takođe bih vas želio zamoliti da dva važna pitanja tretirate kao zajednički prioritet u radu.

Prvo je da zaustavite praksu diskriminacije koja još uvijek postoji u nekim školama u BiH, a manifestira se kao nacionalna i konfesionalna segregacija (u onim kantonima gdje postoje “dvije škole pod jednim krovom”) ili prikrivena asimilacija (prisutna širom BiH). Zaustavljanje ovih tendencija od vitalne je važnosti za razvoj BiH kao inkluzivnog, tolerantnog i otvorenog društva – i kao normalne, kohezivne, demokratske države u kojoj se poštuju svi pincipi pravne države.

Drugo je hitna potreba za uvođenjem evropske dimenzije i sadržaja u bosanskohercegovačke škole i univerzitete, čime bi se učenicima i studentima omogućilo da o Evropskoj Uniji što više nauče u redovnoj nastavi. Mladi zaslužuju znati ne samo šta članstvo u EU znači za njih i za BiH, nego i kako oni mogu sudjelovati u procesu integracija. Kao što je obrazovanje cjeloživotni proces ličnog razvoja svakog pojedinca, tako je i EU projekat u razvoju. Siguran sam da će generacija koja je danas u školi i na univerzitetu igrati ključnu ulogu u uvođenju BiH u EU. A kao odrasli, oni će biti odgovorni i za uvođenje EU u BiH.

Na kraju, dozvolite mi da kažem da ovo što danas započinjete ne bi bilo moguće bez velikog ličnog angažmana Ministra civilnih poslova, gospodina Novića. Želim stoga zahvaliti i čestitati i njemu i njegovom timu za ubrazanje napretka u reformi obrazovanja u prošloj i ovoj godini.

Želim vam svima konstruktivan i uspješan sastanak.

Hvala.