Pravosuđe i unutrašnji poslovi

U posljeratnom periodu u Bosni i Hercegovini (BiH) pravosudni sistem suočio se sa mnogobrojnim izazovima, uključujući i percepciju o nedostatku nezavisnosti u prvaosuđu kao posljedica prethodnog političkog sistema i novih nacionalnih stranaka. U nastojanju da se odvoje nadležnosti i potisne uplitanje politike u rad sudova, te uz aktivan angažman, kako Kancelarije Visokog predstavnika, tako i međunarodne zajednice u širem smislu, pravosudni sistem je reformisan s ciljem unapređenja pitanja njegove nezavisnosti, te jačanja efikasnosti i efektivnosti.

Prva faza reforme započela je 2001. godine. Prvobitno, 2003. godine uspostavljena su tri Visoka sudska i tužilačka savjeta (VSTS), koja su 2004. godine spojena u jedan VSTS.  2003. godine uspostavljeno je Ministarstvo pravde BiH, Sud BiH, te Tužilaštvo BiH. Ubrzo se započelo i sa izradom okvirnog krivičnog zakona na državnom nivou. U junu 2008. godine, relevantne pravosudne vlasti usvojile su Strategiju reforme pravosudnog sektora.  

Kada su u pitanju izazovi, od mnogih sa kojima se pravosudni sektor danas suočava, najveći se odnose na postojanje četiri sudske nadležnosti sa neusklađenim zakonskim okvirima, fragmentisanu institucionalnu strukturu, te izvor budžetiranja – svaki od njih za rezultat ima ogromnu neefikasnost. 

Kao najizdašniji izvor donatorskih sredstava za sektor pravosuđa, pomoć EU bila je usmjerena na ključna pitanja, kao što je infrastruktura i kapitalne investicije u sudovima i tužilaštvima, te uspostavljanje i finansiranje sudskog i tužilačkog registrara u BiH. Podrška je takođe pružena i za reformu zatvorskog sistema s ciljem izgradnje kapaciteta i podizanja standarda u zatvorskim jedinicama što bliže standardima EU.