Nakon što je porodična kuća popucala od posljedica klizišta iz 2014. godine, Karajbići se konačno spremaju useliti u novi dom.
Briga o dvadesetak ovaca, kokoški, ljeti i u jesen ćurki, od proljeća o njivi zasađenoj lukom, salatom, krompirom, grahom, krastavcima, paradajzom i kukuruzom, znače pune ruke posla za 51-godišnjeg Vahidina Karajbića iz zavidovićkog sela Mustajbašići. Rad na zemlji i uzgoj stoke i živine daje njegovoj porodici zdravu hranu, a viškovi koje uspije prodati i invalidska penzija stečena tokom rada u Sloveniji, omogućavaju život u selu u kom je odrastao.
Karajbići se ovog proljeća konačno spremaju useliti u novi dom, nakon što posljednjih šest godina žive kod rođaka u susjedstvu zbog toga što su zidovi njihove porodične kuće ispucali pod težinom slijeganja zemlje nakon obilnih padavina koje su Bosnu i Hercegovinu pogodile 2014. godine.
Novi dom
Na obali Krivaje i pod planinom Klek, prekoputa stare porodične kuće, za Vahidina, njegovu suprugu, majku, sina i kćerku, napravljena je nova kuća u okviru stambenog zbrinjavanja „Programa za oporavak od poplava“ koji su finansirali Evropska unija, te entitetske vlade i lokalne vlasti.
Karajbići se raduju useljenju i koliko su u mogućnosti kupuju namještaj i opremaju novu kuću je za život. Iako kuća iz koje su morali iseliti stoji kao napušteni spomenik na sve one koji su u njoj odrasli, Vahidin kaže da su zadovoljni i sretni da će se konačno smjestiti „u svoje“, nakon godina života pod tuđim krovom.
Iako je naslijedio zemlju koju obrađuje, Vahidin Karajbić nije bio u mogućnosti da sagradi novu kuću, a kada je saznao za mogućnost donacije i dobio potvrde o tome, nije razmišljao gdje želi da živi. Okružen braćom i na svojoj zemlji, sada još odlučnije želi da zadrži svoju djecu u selu.
„Lijepo je ovdje, nema puno prometa, Krivaja je tu. Najbitnije što je mirno“, opisuje Karajbić svoje selo. „Ne treba tebi neko bogatstvo da živiš, nego eto normalno neki život. A i svi su tu“.
Ispucali zidovi
U staroj porodičnoj kući još uvijek su ostaci nekadašnjeg života, poneke lične stvari i stari namještaj. Pukotine na zidovima i udubljenja na podovima poručuju da je nesigurno boraviti u kući gdje je odraslo pet sinova i tri kćerke Vahidinovih roditelja, ali gdje su i njegova djeca odrasla.
„Svi ponekad traže ključ, da bi ušli malo u kuću, onako da vide. Pogotovo djeca kad dođu“, priča Karajbić i dodaje kako i sam ne ulazi često, zadrži se kratko kad treba nešto da uzme i ide dalje za poslom.
Pojašnjava sve nalaze i do sada urađena ispitivanja: okolna brda bogata su podzemnim vodama pa nije teško naći izvor ili pogoditi mjesto za bunar. Bogatstvo vodom ipak nije dobro završilo po njegov nekadašnji dom – obilne padavine pokrenule su zemljište uz kuću koja pod silom nije izdržala i već je od maja 2014. počela davati znakove da nije sigurna. Kasnije procjene su pokazale i da se sanacija ne isplati.
„I sad pucaju zidovi“, kaže on i dodaje da kad god uđe u staru kuću, vidi novu pukotinu. Priča kako do 2014. godine nikad nije bila, niti je čuo, za veću prirodnu katastrofu. „Voda je uvijek prisutna. Svi su sebi razveli vodu, ali opet ima viška“, opisuje okolna brda i njive.
Obilne padavine koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu u maju 2014. godine izazvale su rast nivoa rijeka Bosne, Drine, Une, Save i Vrbasa, što je uzrokovalo katastrofalne poplave i klizišta zbog čega je milion ljudi pretrpjelo štetu, a oko 90.000 moralo napustiti svoje domove. Stradala su i naselja u padinskim dijelovima zbog prekomjerne količine padavina i naviranja podzemnih voda što je pokrenulo nestabilno zemljište.
Kroz Program za oporavak od poplava, Evropska unija je u posljednje četiri godine stambeno zbrinula oko 3.000 osoba u 45 opština i gradova u BiH. Izgrađena su ukupno 423 nova stambena objekta i sanirano 600 stambenih jedinica, a 213 porodica je dobilo pakete ekonomskog osnaživanja iz oblasti poljoprivrede.
Vrijednost Programa je 15 miliona eura, a finansira ga Evropska unija u saradnji sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, Vladom Republike Srpske i lokalnim vlastima. Program je proveo UNDP u BiH zajedno sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), Arbeiter-Samariter-Bund (ASB), Hilfswerk International (HWI) i partnerskim opštinama i gradovima.
Korisnici ovog Programa su odabrani putem javnog poziva, a pomoć je prioritetno bila namijenjena socijalno i ekonomski ugroženim grupama stanovništva, poput starijih osoba, domaćinstava sa niskim primanjima i interno raseljenim osobama. Porodica Karajbić jedna je od onih koje su dobile novu kuću. Kao podršku bavljenju poljoprivredom, dobili su i frezu koja Vahidinu uveliko olakšava posao obrade zemlje.
„Dali su mi motokultivator i frezu. Uzeo sam sebi i prikolicu. Sad uzmem prikolicu, nakosim trave, izfrezam sebi, pa snahama, pa nešto i zaradim“, priča on. „S komšijom radim. Uzorem i drugima, braći, pa mi daju 10-15 maraka, pa uhar je. Nije mi mrsko ništa raditi“.
Kao i kod drugih objekata napravljenih u okviru ovog programa pomoći, i kuća Karajbića je sagrađena uz mjere energetske efikasnosti, što će omogućiti racionalno korištenje energije i značajno uticati na smanjenje troškova za režije.