Dvadeseta godišnjica Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN-a trebala bi predstavljati revolucionarnu prekretnicu za Žene, mir i sigurnost. Umjesto toga, pandemija COVID-19 ugrozila je dosadašnji postignuti napredak, posebno za preživjele i one koji su u riziku od seksualnog nasilja povezanog s sukobima na mjestima gdje su borbe široko rasprostranjene, a vlade slabe.

Na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu, Ujedinjene nacije i Evropska unija udružuju glasove u svom pozivu međunarodnoj zajednici da ubrza svoje napore na eliminisanju pošasti seksualnog i rodno zasnovanog nasilja.

Posljedice pandemije COVID-19 su dalekosežne i mnogostruke širom svijeta. Pandemija predstavlja značajnu prijetnju očuvanju mira i sigurnosti, kao i povećanju rizika od nasilja, što uključuje posebno razorne rizike za žene i djevojke u krhkim i sukobima pogođenim okolnostima i stvara okruženje koje može pogoršati nasilje nad ženama i djecom, uključujući seksualno nasilje i nasilje intimnog partnera. Žrtve seksualnog nasilja povezanog s konfliktom su među onima koje nose teret pandemije. Moramo osigurati pandemijski odgovor i oporavak zasnovan na potpunom poštivanju ljudskih prava za sve,  uz posebnu pažnju datu njihovim potrebama i brigama.

Postoji rizik da glasovi preživjelih žrtava seksualnog nasilja vezanog za sukob budu ušutkani i zaboravljeni. Trenutno ograničavanje kretanja sprječava pristup preživjelih do nužnih usluga, uključujući sigurnost, zaštitu i usluge seksualnog i reproduktivnog zdravlja te ih ometa u traženju pravde. Pandemija štetno utječe na odgovor vladavine prava, uključujući krivičnu odgovornost za seksualno nasilje povezano sa sukobom. Na primjer, službenici za provođenje zakona nisu u mogućnosti provoditi istrage vezano za incidente seksualnog nasilja niti pravosuđe može voditi procese.

Karanten i druga ograničenja kretanja ometaju rad subjekata Ujedinjenih nacija na prikupljanju informacija, provjeri kršenja i unapređenju poštivanja međunarodnih obaveza državnih i nedržavnih strana, uključujući zabranu seksualnog nasilja povezanog sa sukobom. Zalažemo se za dalje jačanje njihovog rada na ublažavanju utjecaja pandemije na živote preživjelih seksualnog nasilja povezanog s sukobom, posebno u pogledu podrške koja će im pomoći da ponovo izgrade svoje živote i egzistenciju.

Mora doći do pomaka u društvenim stavovima na svim nivoima, što se može postići uvažavanjem glasova preživjelih i onih koji su u riziku, istovremeno osiguravajući učešće žena u procesima donošenja odluka i izgradnje mira. Više nego ikad prije, vlade moraju biti transparentne i odgovorne. Civilno društvo, međunarodne i regionalne organizacije, aktivisti za ljudska prava, graditelji mira i tradicionalni i vjerski lideri te mediji i privatni sektor imaju ključnu ulogu u suočavanju sa štetnim rodnim normama koje produbljuju seksualno nasilje.

Na ovaj dan ponavljamo svoje opredjeljenje zajedničkom radu na sprečavanju seksualnog nasilja povezanog sa sukobima, u zaštiti njegovih žrtava, okončanju nekažnjavanja počinitelja i zagarantovanom pristupu pravdi, reparacijama i pravnim lijekovima preživjelima. Njihov glas trebao bi usmjeriti naša nastojanja da osiguramo bezbjednija, pravednija, sigurnija i mirnija društva.