Nedžad. Život je dragocjen – čuvajte se

Piše: Johann Sattler

U ovoj sedmici smo izgubili dobrog čovjeka. Nedžada, našeg kolegu i prijatelja. Dugo se i žestoko borio protiv virusa koji je zahvatio Evropu, ali je virus bio jači.

Za tim Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Nedžadovom smrću ova bolest dobila je svoje ime. Veoma nas je pogodio njegov gubitak.

Imao sam zadovoljstvo raditi sa Nedžadom samo pola godine, ali sam imao osjećaj kao da ga poznajem mnogo duže. Bio je sjajan vozač. Diskretan i profesionalan, angažiran i predan, i uvijek vedrog duha. Tokom našeg posljednjeg zajedničkog dana, početkom marta, Nedžad i ja smo razgovarali o virusu. Nije umanjivao njegovu prijetnju, ali se nije ni bojao. Nasmiješio se i rekao mi: „Doviđenja, ambasadore. Ugodan vikend. Čuvajte se.“

Nakon što je prije tri sedmice primljen u bolnicu, uprkos naznakama nade i neumornim naporima medicinskog osoblja klinike “Podhrastovi”, Nedžadovo stanje se pogoršavalo. Kada sam tih dana razgovarao sa njegovom suprugom, teško mi je bilo da pronađem prave riječi. U takvim trenucima, molitva je jedino što preostaje.

Ovaj gubitak nas je ponovo podsjetio koliko je život dragocjen, krhak i koliko smo svi povezani. Ova globalna zdravstvena kriza sigurno je na sve nas uticala da zastanemo i razmislimo o onome šta je istinski bitno. Podsjetila nas je da smo svi u ovome zajedno, na svakom kontinentu, u svakoj kulturi, u svakoj zajednici.

Postoje, naravno, paralele sa onim što se događalo u ovoj zemlji generaciju unazad. Ljudi u Bosni i Hercegovini znaju, bolje nego mnogi, kako se životi mogu bolno preokrenuti. Nedžad je u ratu izgubio sestru. Mislim da je to bio jedan od razloga što je tako svesrdno cijenio život. Svi moramo na najbolji mogući način iskoristiti vrijeme koje nam je dato.

Sa Nedžadovim odlaskom, sve više vjerujem da suosjećanje za druge mora biti u središtu onoga što radimo. U posljednjih sedam sedmica upoznao sam toliko ljudi koji su u prvim redovima brige o drugima i dirnut sam njihovom predanošću i hrabrošću. Moramo osigurati da ovi ljudi imaju potrebnu podršku kako bi nastavili sa svojim radom. Ne samo u zdravstvu, već i u drugim sferama.

Građani ove zemlje se suočavaju sa krizom hrabro i dostojanstveno. Odgovorno rade, unatoč poteškoćama. Suočeni su sa bolešću i strepnjom, neizvjesnošću, i sa istinskim poteškoćama u slučaju da se izazovi nastali pandemijom ne budu riješili kompetentno. Moramo raditi s njima, marljivo i mudro, a prije svega, moramo raditi zajedno.

Ova nezapamćena zdravstvena opasnost mora poslužiti i kao poziv na buđenje onima koji vode ovu zemlju, onima koji upravljaju ili rade u njenim institucijama kao i velikim kompanijama, da daju sve od sebe i doprinesu većim ciljevima: unapređenju zemlje, poboljšanju sistema zdravstva i školstva, i stvaranju uslova kako bi se mladi parovi osjećali dovoljno sigurno da zasnivaju porodice. U slučaju Bosne i Hercegovine ovo prvenstveno znači staviti jedinstvo ispred podjela i pokazati spremnost na kompromis.

Čovječanstvo će pobijediti na kraju. Evropa daje primjer i to kroz saradnju i solidarnost među zemljama i kontinentima, među ljekarima, naučnicima i odgovornim liderima. Ova zemlja je dio evropske porodice i Evropska unija će nastaviti pomagati u spašavanju života i radnih mjesta.

Naš kolega Nedžad je izgubio bitku za život, ali iza sebe je kao nasljeđe ostavio integritet i sjajan smisao za humor. To su stvari po kojima se pamte dobri ljudi. Moj tim i ja ćemo čuvati sjećanje na njega kroz stalni i predani rad u korist svih građana Bosne i Hercegovine. Nadam se da će ovo biti iskren i dostojan spomen prekrasnoj duši.

Dragi moj Nedžade, hvala.

Hvala na svemu.

Nikada neću zaboraviti tvoj osmijeh.