Evropska unija u maratonskoj utrci protiv korone: djelujemo u svim pravcima

Piše: Josep Borrell Fontelles, visoki predstavnik Evropske unije i potpredsjednik Evropske komisije

Više je od mjesec dana otkako je virus korone zahvatio Evropu. Svakoga dana radimo na rješavanju krize po svim njenim aspektima, ali nije loše sagledati situaciju i razmisliti o tome šta znači život sa Covidom-19 za našu svakodnevnicu, za Evropu, svijet generalno i kako će sve to utjecati na naše društvo.

Kao i mnogi drugi, i sâm sam proveo posljednje sedmice u zatvorenom, kod kuće ili u praznim kancelarijama u Briselu, prebacujući se sa jedne video konferencije ili telefonskog poziva na drugi. Svakako su i ove opcije bolje nego ništa, ali su isto tako frustrirajuće jer telefonskim pozivima, pa čak i video konferencijama, nedostaje ključni sastojak funkcionalne diplomatije, a to je interakcija s ljudima. Da bi postigli sporazume, morate gledati ljude u oči, direktno se angažirati ili na miru razgovarati negdje po strani. Multilateralna diplomacija je zahtjevna i u najboljim vremenima, bilo unutar Unije ili globalno. A to posebno važi u ovakvim vremenima kada se povjerenje, kao magični i neophodni sastojak za kompromis, teže gradi preko video veze uz loš zvuk. S druge strane, video konferencije su dovoljno dobre za neke druge sastanke. I nesumnjivo nam štede puno vremena i novca.

Evropa na testu

Nema smisla negirati da su ovo vremena kada je Unija na testu, pa čak i u smislu njenog opstanka. Upravo je iz tog razloga od suštinskog značaja da Evropljani vide i osjete dodatnu vrijednost svoje unije. Znamo da to nije uvijek bio slučaj. Da bi se to ostvarilo, evropske institucije moraju naći put do srca ljudi i njihovih glava. Dobar primjer toga je obraćanje predsjednice Ursule von der Leyen kada je ove sedmice u Evropskom parlamentu uputila izvinjenje u ime Evropske unije svima onima, prvenstveno u Italiji i Španiji, koji su se osjećali ostavljeno, s pretrpanim bolnicama, nedovoljnim količinama medicinske i zaštitne opreme i sa gotovo 1000 mrtvih svakog dana u ovim zemljama.

Imajući u vidu samo uređenje Unije, nije nikakvo iznenađenje da su na samom početku krize prevladavale odluke nacionalnih nivoa. Zdravstvo je u nadležnosti država, dok su kapaciteti za brzo, izvršno djelovanje mnogo veći na nacionalnom nego na evropskom nivou. I dalje je to bilo razočarenje za mnoge Evropljane. Stekao se utisak da Evropska unija nije samo spora i podijeljena, već i da u vrijeme najvećih potreba ljudima nudi tek malo konkretne solidarnosti. Takve percepcije mogu biti nepoštene ili nepotpune. Ali itekako su stvarne u svojim posljedicama. Neki od njenih snažnih protivnika, u Evropi i izvan nje, oštro su kritikovali upravo ovu prvu fazu dinamike, dok drugi nisu bježali ni od raspirivanja tenzija.

Odgovor unutar Unije

Ali nedugo zatim je započela druga faza, sa zajedničkim odlukama za protok roba preko zatvorenih granica i zajedničkom nabavkom medicinske opreme. Kada se govori ili kritikuje „Evropska unija“, mora se jasno znati na koga se misli. Komisija je učinila sve što je bilo moguće s instrumentima kojima raspolaže, obustavljajući momentalno primjenu pravila Pakta za stabilnost i rast i povećavajući mogućnosti država članica da koriste državnu pomoć. Evropska centralna banka je također reagirala jako brzo, mnogo brže nego za vrijeme krize eura, osiguravši više od 750 milijardi eura za otkup duga i usmjeravanje akvizicija tamo gde su najpotrebnije. Komisija je također predložila da državama članicama ponudi 100 milijardi eura kredita kako bi im pomogla u finansiranju programa očuvanja ranih mjesta. Još uvijek to nije komplementarno osiguranje u slučaju nezaposlenosti na evropskom nivou, ali jeste važan korak u vremenima kada nam prijeti masovna nezaposlenost.

Ovih dana mnogi govore o potrebi za Maršalovim planom, kao izvorom inspiracije. Ali naravno da znamo da nam s druge strane Atlantika ne dolazi Džordž Maršal. Osim toga, njegov plan je istorijski bio usmjeren na obnovu kontinenta uništenog ratom. Čak i ako neki porede pandemiju s ratom, nema uništavanja fizičkog kapitala. Nakon zemljotresa, obnavljate infrastrukturu i proizvodni kapacitet. Ali ovdje to nije slučaj. Sada se moramo fokusirati na hitne potrebe zdravstvenih sistema, osigurati prihode onima koji ne mogu raditi i produžiti garancije i odgodu plaćanja firmama kako bi izbjegle stečaj.

Evropska investicijska banka (EIB) planira ponuditi 200 milijardi eura kredita namijenjenih prvenstveno malim i srednjim preduzećima. Osim toga, Evropski mehanizam za stabilnost (ESM) će osigurati kredite, s kamatnim stopama blizu nule i povoljnim uslovima otplate, za finansiranje troškova koji su direktno ili indirektno uzrokovani pandemijom, bez posebnih uslovljavanja. Pored toga, suočeni smo s pitanjem osmišljavanja novih, dodatnih instrumenata. Suština stvari je u tome kako Evropljani organiziraju međusobnu solidarnost i koja su ograničenja ove solidarnosti. Ovdje je važno da ne govorimo samo o solidarnosti na makro i nivou politika. Već da ističemo i konkretne slučajeve solidarnosti unutar Unije: Francuska, Austrija, Češka i drugi su uputili milione komada zaštitnih maski u Italiju i Španiju i to mnogo više nego su uputile Rusija ili Kina, iako je sva pomoć dobrodošla. Pacijenti se liječe u bolnicama u drugim državama članicama, sa medicinskim timovima koji dolaze iz Rumunije i drugih zemalja. Dakle, ovo je panevropska kriza prema načinu na koji je ljudi doživljavaju, također i na društvenim mrežama, dijeleći pozitivne priče. Pokazuje da evropska svijest postoji čak i kada moramo izgraditi taj narativ i objasniti još više i bolje šta je to što radimo.

Odgovor izvan granica Unije

Što se tiče djelovanja van granica Unije, putem video konferencija sa ministrima vanjskih poslova, odbrane i razvoja država članica Unije, usaglasili smo zajedničko djelovanje po više pravaca: saradnju s državama članicama na najvećoj operaciji repatrijacije ikada za povratak više od pola miliona Evropljana njihovim domovima. Dogovorili smo da u potpunosti iskoristimo naše vojne kapacitete za borbu protiv virusa i njegovih posljedica te da se zajednički borimo protiv dezinformacija.

Glavni prioritet je razrada zajedničkog evropskog pristupa pomoći ugroženima i najteže pogođenima, posebno u Africi, našem susjedstvu i drugdje. Čak i kada su potrebe na domaćem terenu ogromne, od presudnog je značaja da pomažemo drugima. Ne samo iz solidarnosti, već i zato što je u našem interesu da borba protiv Covida-19 bude uspješna širom svijeta. Za nas nema opasnosti od virusa tek kada su i naši susjedi van opasnosti.

Upravo smo iz tog razloga preusmjerili sredstva iz budžeta Unije koji zajedno sa zajmovima EIB-a i EBRD-a i doprinosima država članica čine paket od 20 milijardi eura u svrhu pomoći našim partnerima u rješavanju pandemije. Ovo nisu svježa ili nova sredstva. Ali jeste način davanja prioriteta najhitnijim potrebama. I to smo učinili uz novi okvir koristeći oznaku „Tim Evropa“, što znači da države članice i evropske institucije rade zajedno. Ova oznaka će se koristiti u budućnosti.

Dublje posljedice Covida-19

Kreatori politika su bili zatečeni u prvim sedmicama krize. U situacijama gdje je sve složeno, hitno i neizvjesno, trebali su donijeti 100% odluka na temelju 50% informacija. Ono što je pozitivno je da vidimo uvažavanje nauke i struke i potragu javnosti za kvalitetnim novinarstvom. Populisti i dalje koriste strah i promoviraju svoje nacionalističke parole. Međutim, saradnja i činjenično utemeljene politike su dokazano najbolji način za zaštitu stanovništva.

Sa svakim novim danom, stičemo više saznanja o virusu i naš je odgovor sve bolji. Gubici ljudskih života su ogromni, ali mjere počinju djelovati. Bilježi se manji broj prijema u bolnicu i slučajeva na intenzivnoj njezi. Polako, ali izvjesno. Nakon neposredne faze upravljanja krizama, slijedeća je kako izaći iz restriktivnih mjera i započeti ekonomski oporavak. Put će biti dugačak i težak, ali imamo više znanja nego kada je kriza počela. A za sljedeću fazu je potreban koordiniran odgovor, u Evropi i globalno.

Borba protiv virusa korone pokrenula je puno rasprava o prednostima različitih modela u različitim zemljama i regionima. Dani Rodrik navodi da kriza intenzivira trendove tako da zemlje i regije postaju „prenaglašena verzija sebe“. Svjedočili smo mnogima koje svoje ideologije projektuju na krizu.

Najvjerovatnije je da kriza ubrzava istoriju jačanjem postojećih trendova. Drugim riječima, više geopolitičke konkurencije generalno i veće tenzije između SAD i Kine, što će opet određivati koliko će biti moguća saradnja i multilateralni odgovor u kontekstu UN-a i G20. Bit će to najvećim dijelom zadaća Evrope i drugih istomišljenika da vode ove napore: da zagovaraju, približavaju stavove i usaglašavaju nužni multilateralni odgovor. Mobiliziranjem svih postojećih multilateralnih instrumenata, reformama tamo gdje je to potrebno i spremnošću za uspostavljanjem novih i boljih instrumenata.

Kako se približavamo narednoj fazi, važno je postavljati dublja pitanja. Kakva će biti uloga države u smislu intervencija i zaštite u oporavku nakon krize? Šta kriza znači za prethodni sistem ekonomske globalizacije? Čitava „deglobalizacija“ izgleda malo vjerovatna, ali sigurno je potreban snažniji naglasak na sigurnosti, uključujući tu i zdravstvo, što znači stvaranje rezervnih strateških materijala i uspostavljanje kraćih i raznolikijih lanaca opskrbe. Sve je to novi podsticaj da se ozbiljno shvati strateška autonomija Evrope.

Moramo također duboko razmisliti o posljedicama po naše demokratske sisteme. Kriza bi se mogla koristiti za centraliziranje ovlaštenja i slabljenje demokratske kontrole, što ne trebamo dozvoliti. Treba jasno naglasiti da je najopstojniji upravo onaj oblik trodiobe vlasti sa svojim mehanizmima ravnoteže i kontrole, gdje građani nisu instruirani već osnaženi. Trebat će balansirati u osiguranju očuvanja demokratskih vrijednosti, prava i sloboda pojedinaca s potrebnim mjerama za borbu protiv virusa i postepenog napuštanja restriktivnih mjera. U tom je kontekstu ohrabrujuće vidjeti evropske naučnike koji sarađuju na izradi tehnologije praćenja uz poštivanje privatnosti.

Evropa je sada u potpunosti mobilizirana

Borba protiv korone je maratonska utrka, a ne sprint. Oni koji su se na početku činili „pobjednicima“, mogli bi se kasnije spotaknuti. I obratno. Nakon nesigurnog starta, Evropska unija je sada u potpunosti mobilizirana na svim pravcima. Potreba solidarnosti i zajedničkog djelovanja prepoznata je na cijelom kontinentu. I naši principijelni odabiri multilateralizma i partnerstva imaju odjeka širom svijeta.

Svijet će nakon pandemije neminovno biti dodatno fragmentiran. Uz brojne prijetnje koje će i dalje biti prisutne. Svoj drugi mjesec života u ovoj krizi koronavirusa planiram posvetiti rješavanju ovih pitanja, nadam se, uz ponovno korištenje dobre stare lične diplomatije.

Europa.ba