“Hoću i ja da se vozim autobusom!” Gradski prevoz prilagođen svima

Vožnja autobusom za mene predstavlja samostalnost. Međutim, svaki put moram zamoliti vozača da se primakne trotoaru kako bih sigurno izašla, iako u vozilima gradskog prevoza postoje pristupne rampe.“

Ovako razgovor počinje Dušica Lipovac, kojoj bi inkluzivan javni gradski prevoz omogućio da lakše putuje na posao. Ona i drugi Banjalučani sa poteškoćama u kretanju imaju jasnu poruku – hoćemo da se vozimo autobusom!

To je ujedno i naziv kampanje koju je pokrenula Humanitarna organizacija “Partner”  kao dio projekta „Banja Luka – inkluzivna zajednica“. Gradska uprava prepoznala je ovu inicijativu kao ključnu za razvoj Banja Luke, te je projekat podržan u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD), koji finansira Evropska unija, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija.

Cilj projekta je obučiti vozače da koriste postojeće rampe u gradskim autobusima i povećati svijest o potrebama i pravima osoba sa invaliditetom. Obučeno je ukupno 144 vozača uposlenih u kompanijama gradskog prevoza, a HO „Partner“ je u okviru projekta uradio analizu stanja, te potom održao okrugli sto u kom su učestvovali predstavnici organizacije, grada i prevoznika.

Analizom smo utvrdili da vozači nemaju informacije kako se prevoze osobe sa invaliditetom, pa smo dogovorili da se organizuje obuka u okviru koje su bili terapeuti koji su to demonstrirali i lica sa invaliditetom koja su neposredno sa vozačima razgovarala“, kaže Olivera Mastikosa, koordinatorica projekta HO „Partner“.

Radenko Stjepanović, član HO „Partner“ i korisnik kolica, uradio je evidenciju autobuskih linija i stajališta u Banjoj Luci. Tako je imao priliku razgovarati sa vozačima, ali i vidjeti da se prepreke u gradskom prevozu mogu prevazići. „Razbio sam i svoje predrasude, a kod vozača vidim sve manji otpor ka korištenju postojećih rampi“, kaže on. “Rampe se ipak i sada teško spuštaju, jer dugo nisu korištene“, primjećuje Radenko.

Neprilagođena stajališta

U Banjoj Luci potencijalno ima oko 600 osoba sa invaliditetom koje bi se mogle voziti autobusom, i to ne samo za posjetu ljekaru kako se prvenstveno misli, već zbog redovnih životnih potreba, za odlazak na posao, u školu i kulturne događaje.

Iskustva su različita. Osim što vozači i ostali građani Banja Luke ne znaju kako sve funkcioniše, ponekad i osobe sa invaliditetom nisu dovoljno informisane.

Postoji proces ulaska u autobus, dakle vozač izađe iz autobusa, otvori srednja vrata i spusti rampu  da ja uđem u autobus. To sve traje 40 sekundi do jednu minutu. A i proces izlaska toliko traje“, dodaje Stjepanović.

Iz HO „Partner“ ističu da su najveći problem autobuska stajališta. Kako kažu, u samom centru grada postoje uređena stajališta  za javni prevoz, ali ona nisu u skladu sa pravilima o pristupačnosti za osobe sa invaliditetom. Udaljenije stanice su manje pristupačne, ne samo za osobe sa invaliditetom nego i za sve građane i građanke.

Ako nema stanice, nema izlaska. To što imamo invaliditet ne znači da trebamo kršiti zakonske propise“, kaže Mastikosa.

Vožnja gradskim prevozom osnovno je ljudsko pravo, a izuzetno je važno da lokalne zajednice omoguće svim svojim stanovnicima neometano kretanje, uvažavajući sve njihove potrebe. Kampanja i promotivne vožnje samo su početak priče o inkluzivnom gradskom prevozu. HO „Partner“ i Grad Banja Luka u narednom periodu planiraju pokrenuti mobilnu aplikaciju koja bi posjetiocima sa invaliditetom omogućila lakše kretanje gradom, a u planu je i instaliranje zvučnih i grafičkih obavještajnih displeja u vozila javnog gradskog prevoza.

Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD) se provodi u zemljama regiona,  finansira ga Evropska unija u vrijednosti od 10 miliona eura, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP). U saradnji sa 21 jedinicom lokalne samouprave, Evropska unija u okviru ovog programa podržava projekte od javnog interesa sa ciljem poboljšanja životnih uslova za više od 20.000 građana širom BiH.