Još uvijek možemo čuti odjek prošlogodišnjih predviđanja o sve većoj važnosti nadmetanja među velikim silama.

Štaviše, strateško okruženje u kojem se nalazimo sve više otežava predviđanja. Danas velike sile otvoreno osporavaju međunarodni poredak zasnovan na pravilima i nastoje nametnuti alternativne vizije svijeta podijeljenog na sfere utjecaja. Geopolitičko suparništvo potpiruje napetosti i upozorava na novu „eru širenja oružja“ koja prijeti eskalacijom u nepromišljeni vojni sukob. Klimatske promjene postale su prijetnja opstanku, dok su internetske i kampanje dezinformiranja postale novo oružje 21. vijeka.

Za Evropsku uniju nema dvojbe: ovi izazovi se mogu rješavati samo multilateralnim pristupom. Zajedno imamo instrumente i politički utjecaj da oblikujemo budući globalni poredak, ukoliko ostanemo ujedninjeni,. Iz tog razloga, umjesto da se povlači iz međunarodne saradnje i partnerskih odnosa na globalnom nivou, Evropska unija jača opredijeljenost da sa se svojim partnerima uhvati u koštac sa globalnim izazovima; ovo važi za Pariški sporazum o klimatskim promjenama, Zajednički sveobuhvatni Akcioni plan (JCPOA) o neširenju oružja, Agendu održivog razvoja do 2030, Strategiju EU za povezivanje Azije i Evrope ili reformu Svjetske trgovinske organizacije.

Iako je ove sporazume u biti teško postići, uvjereni smo da oni predstavljaju najbolji način za osiguranje mirnijeg, prosperitetnijeg i sigurnijeg okruženja u svijetu. Pogotovo zato što je jasno da se nijedna država ne može sama izboriti sa ovim izazovima. Uvjerena sam da je ovo ispravan pristup, a dovoljno govori i činjenica da nikada ranije nismo imali toliko zahtjeva naših partnera za evropskim angažmanom .

Ne samo da se naglašava potreba za definiranjem zajedničkih odgovora na zajedničke probleme u svakoj prilici, već se ona i provodi u djelo. Evropska unija tako investira u širu međunarodnu saradnju i partnerske odnose, prije svega sa NATO-om, UN-om i regionalnim organizacijama poput Afričke unije i ASEAN-a. Naša trilateralna saradnja EU-AU-UN na rješavanju zajedničkih problema kao što su migracije pokazuje kako multilateralna rješenja mogu doprinijeti većem stepenu sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta.

Na primjer, kako smo nedavno upozoreni u Specijalnom izvještaju o globalnom zagrijavanju UN IPCC-a, potrebno je hitno poduzeti mjere za rješavanje problema izazvanih klimatskim promjenama. To je logika na kojoj se zasnivaju neumorna nastojanja EU da ostvari uspješan ishod konferencije COP24 u Katovicama. EU će biti primjer ostalima tako što će ispuniti obaveze koje je sama preuzela za period do 2030. godine. Ovo je jasno naglašeno na događaju o klimi i sigurnosti kojem su u junu prošle godine prisustvovali visoki zvaničnici, a čiji je domaćin bila EU.

U sektoru sigurnosti, Evropska unija se i dalje afirmira u smislu pružanja te sigurnosti.  Ne samo da interno radi na jačanju zajedničkih napora na efikasnoj borbi protiv terorizma, mržnje i nasilnog ekstremizma, već je Unija također angažirana i na terenu sa 16 misija za upravljanje krizama u kojima učestvuje oko 4.000 muškaraca i žena. Od jačanja kapaciteta u Maliju, Nigeriji i Centralnoafričkoj Republici, do pružanja podrške reformi sektora sigurnosti u Iraku, borbe protiv piratstva u obalnom pojasu Somalije ili napora na sprječavanju ponovnog izbijanja nasilja u Gruziji, Unija i dalje jača sigurnost na međunarodnom planu u svom susjedstvu i šire. Uz to treba naglasiti kontinuirani angažman Unije u više od 40 aktivnosti posredovanja širom svijeta, od Kolumbije do Jemena i Filipina, uz finansijsku podršku EU, koja je i dalje vodeći donator u oblasti razvoja i humanitarne pomoći.

Kako Evropa preuzima više odgovornosti za vlastitu sigurnost, debata o strateškoj autonomiji Evrope izbila je u prvi plan,a nisu izostale polemike. Međutim, objašnjenje je veoma jednostavno: kad se ukaže potreba, građani Evrope moraju biti u stanju i imati na raspolaganju kapacitete da zaštite i odbrane interese i vrijednosti Evrope. Želimo biti u mogućnosti da sarađujemo sa trećim zemljama pod našim vlastitim uslovima.

U tom pogledu smo intenzivirali razvoj zajedničkih vojnih kapaciteta kroz „Stalnu strukturiranu saradnju“ (PESCO), dalje ćemo povećati zajednička ulaganja putem Evropskog odbrambenog fonda, radimo na racionalizaciji struktura vojne komande (MPCC), a usaglasili smo se o Ugovoru o boljem civilnom upravljanju krizama. Ovakve inicijative također doprinose jačanju Evropskog stupa NATO-a i jačanju kolektivne odbrane.

Veći stepen odgovornosti također podrazumijeva jačanje naše vlastite otpornosti i kapaciteta u oblasti energetike, svemirskih istraživanja, infrastrukture i drugih ključnih sektora. Kao građani Evrope, ne možemo prihvatiti uplitanje u naše poslove i destabilizaciju putem hibridnih i internetskih napada, pa su zato aktivnosti na jačanju kapaciteta internetske sigurnosti, zaštite podataka i na suzbijanju širenja dezinformacija putem nedavno usvojenog Akcionog plana za borbu protiv dezinformiranja kontinuirano u središtu pažnje.

Također moramo s pojačanom pažnjom čuvati ono što smo postigli u oblasti proliferacije oružja, kao što su sporazum INF ili sporazum postignut sa Iranom o nuklearnim pitanjima, budući da su ulozi po pitanju naše vlastite sigurnosti veoma visoki. Ne možemo početi sa rušenjem svega što je dosada napravljeno i krenuti od nule. Mi kao građani Evrope na svim nivoima poduzimamo aktivnosti usmjerene na promociju univerzalnog priznanja i provedbe postojećih sporazuma, kao što je Sporazum o neširenju nuklearnog oružja ili Haški kodeks ponašanja protiv širenja balističkih raketa. Također nastojimo ubrzati stupanje na snagu Sveobuhvatnog sporazuma o zabrani testiranja koji bi mogao imati važnu ulogu u našim nastojanjima da osiguramo potpunu, dokazivu i nepovratno nuklearno razoružavanje DNRK.

Preuzimanje većeg stepena odgovornosti se ne zaustavlja na pitanjima odbrane. Sigurnost danas uključuje i ekonomsku sigurnost. Ovaj pojam podrazumijeva stratešku važnost eura i potrebu da se osigura da ova jedinstvena valuta može u potpunosti ispuniti svoju ulogu na međunarodnoj sceni. Jačanje uloge eura na međunarodnom planu je dio angažmana Evrope na uspostavljanju otvorene, multilateralne globalne ekonomije zasnovane na pravilima. Vanteritorijalni učinak sankcija također predstavlja izazov za sposobnost Unije da izvršava svoje vlastite političke obaveze. U ovom kontekstu razvijamo mehanizme koji će pomoći privrednim subjektima da vode zakonite poslove u inostranstvu, zaštiti ih i ohrabriti.

Kao građani Evrope ne možemo dozvoliti da gubimo vrijeme ili da budemo manje inovativni od ostalih. Moramo modernizirati naše pristupe i aktivnije se angažirati sa drugim akterima u poljima gdje se ukrštaju tehnologija, te vanjske i sigurnosne politike. Iz tog razloga je visoka predstavnica pokrenula ‘Global Tech’ panel, sa izvršnim direktorima najvećih tehnoloških kompanija, kako bi pomogli u osiguravanju da međunarodne etičke norme i pravila idu u korak sa inventivnošću ljudi. Da bismo iskoristili ove mogućnosti moramo ozbiljno shvatiti i sigurnosne implikacije, što je bio povod da Evropska komisija donese Komunikaciju o umjetnoj inteligenciji.

Sve u svemu, podrška multilateralizmu zasnovanom na pravilima i većem stepenu evropske strateške autonomije nisu suprotstavljeni ciljevi. Ukoliko ojačamo našu otpornost u suočavanju sa novim rizicima, Evropska unija će imati svoje mjesto u ponovnom uspostavljanju multilateralnog poretka i smatrati se pouzdanim akterom u svijetu koji se mijenja.

Ovaj članak je prvobitno objavljen u novinama “The Security Times”