Na Dan sjećanja na žrtve holokausta, sjećamo se onih koji su ubijeni samo zato što su rođeni.  Sjećamo se sistematskog pokušaja nacističkog režima i njihovih saveznika da istrijebe Jevreje i druge grupe –  zbog njihovog etniciteta, uvjerenja ili seksualne orijentacije.

Današnji dan je dan sjećanja i djelovanja za naše vrijeme. Liliana Segre, italijanska doživotna senatorica i osoba koja je preživjela holokaust, nedavno je izjavila da sjećanje na žrtve holokausta mora pomoći Evropljanima današnjice da „se odupru nezainteresovanosti za nepravdu koja nas okružuje, da ostanu budni i na oprezu i da budu svjesni koliku odgovornost imamo jedni prema drugima.”

Sjećanje je pojedinačna i kolektivna odgovornost, posebno u vremenima kada opet jača antisemitizam, kada opet cvjetaju antisemitske teorije zavjere i kada su napadi na Jevreje i sjećanje na holokaust učestali, i unutar i van Evrope. Danas, više nego ikad, imamo obavezu da „ostanemo budni“ prema svim oblicima rasizma i diskriminacije, starim i novim,  da reagujemo i djelujemo.

Evropska unija je uvijek bila i ostat će angažovana u borbi protiv svih oblika antisemitizma, uključujući pokušaje da se holokaust zaboravi, opravda ili trivijalizira. Moderni projekt evropske integracije je iznjedren kao odgovor na Drugi svjetski rat i holokaust. Evropska unija je prvenstveno izgrađena na odluci „nikad više“. Svjesni smo da su različitosti našeg kontinenta ono što nas čini jakim, a očuvanje te različitosti je postao temeljni cilj naše Unije, i dio je naše vanjske politike.

Antisemitizam, kao i svi drugi oblici rasizma, predstavljaju napad na same temelje naše Evropske unije, napad na sve nas.