Intervju sa ambasadorom Larsom Gunnarom Wigemarkom za Glas Srpske

Intervju je izvorno objavljen u Glasu Srpske 10.10.2015. godine.

Reforme koje treba sprovesti ne podrazumijevaju centralizaciju ili prenos nadležnosti na nivo BiH, nego otvaranje radnih mjesta, podsticanje investicija, unapređenje vladavine prava i reformu javne uprave. Istakao je to u intervjuu za “Glas Srpske” šef delegacije i specijalni predstavnik EU u BiH Lars Gunar Vigemark.

Da li ste zadovoljni tempom reformskih procesa nakon što je usvojena reformska agenda?

Važno je da su se sve vodeće političke stranke usaglasile da rade na realizaciji zajedničkog cilja, a to je članstvo u EU. Važan dio tog opredjeljenja je i izrada reformske agende u saradnji sa EU i međunarodnim finansijskim institucijama. Mislim da je postignut sporazum da svi moramo više sarađivati nezavisno od toga sa kog nivoa dolazimo, odnosno da li je riječ o državi, entitetima, kantonima ili opštinama. Nije ni u čijem interesu da se međusobno blokiramo. Glavni interes je interes građana.

Kada je riječ o reformskim procesima, većina posla je na entitetima. Da li Savjet ministara BiH prati ono što dogovore entitetske vlade?

Zadovoljan sam dosadašnjim sprovođenjem mjera predviđenih reformskom agendom. Oba entiteta rade veoma dobro, a i institucije na nivou BiH, prvenstveno Savjet ministara, rade ozbiljan posao. Iako ne volim komentarisati pojedince, moram reći da premijeri RS i FBiH Željka Cvijanović i Fadil Novalić i predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić sa svojim saradnicima rade dobro svoj posao, zajedno sa predstavnicima međunarodnih finansijskih institucija i EU. Svi smo podržali reforme i ovo nije takmičenje ni između entiteta ni nivoa BiH i drugih. Veoma je jasno svima ko šta radi. Reforme su potrebne da unaprijede socio-ekonomske prilike. Reformska agenda predstavlja cjelinu koja se ne može razbijati na pojedinačne dijelove. Ako iz nje počne izdvajanje ili osporavanje određenih elemenata, time se minira cijeli proces.

Da li se u sklopu reformi na evropskom putu zahtijeva centralizacija i jačanje institucija BiH na štetu entiteta kroz prenos njihovih nadležnosti, kao što je slučaj u posljednje vrijeme?

Ne, apsolutno ne! Reforme ne podrazumijevaju centralizaciju ili prenos nadležnosti, već otvaranje radnih mjesta, podsticanje stranih i domaćih investicija, unapređenje vladavine prava i reformu javne uprave. Mi ne pokušavamo da revidiramo Dejtonski sporazuma na mala vrata putem reformske agende. Pridruživanje ili integrisanje u EU ne znači veću centralizaciju BiH. Postoje mnoge zemlje članice koje imaju decentralizovan sistem i decentralizovano uređenje. Kada BiH postane članica EU kao država udružuje suverenitet sa suverenitetom drugih članica. Onda je zbir veći od pojedinih dijelova. Govorim o trgovinskim politikama. Sve članice EU sarađuju i kao cjelina su jake. Mnogo pitanja koja su sada predmet diskusija između entiteta i države neće biti relevantna u kontekstu EU.

Još se čeka na usvajanje mehanizma koordinacije različitih nivoa vlasti u vezi sa evropskim pitanjima, iako je on praktično bio dogovoren?

EU ima jasan stav da je potrebno unaprijediti koordinaciju o svim pitanjima koja se tiču odnosa između EU i BiH, posebno u ovom trenutku kada BiH ima na snazi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Mislim da bi na taj način bolje i efikasnije radili i sarađivali sa svima u ovoj zemlji. Ako BiH bude napredovala na svom putu, imaće priliku da koristi razne vrste pomoći kojima trenutno nema pristup. Pored pretpristupnih fondova imaće mnogo zanimljivije regionalne, strukturalne ili fondove solidarnosti. Tu je pravi novac. Kada prolazim krivudavim putevima u BiH uvijek razmišljam – kada se budete pridružili EU imaćete pravac. Mehanizam koordinacije je stvar domaćih vlasti da se usaglase o odgovarajućoj proceduri. Uređenje BiH je komplikovano i moj savjet je da nadležni pokušaju da nađu najefikasnije rješenje. Pozdravljam želju da budu usaglašene zajedničke procedure, da ne kažem mehanizam, jer to odmah liči na uspostavljanje novih institucija, a imate ih zaista previše.

Reforma pravosuđa je jedan od najvećih i najdugovječnijih problema. Da li je moguć napredak i kompromis u vezi sa otvorenim pitanjima?

Ne možete imati različite zakone u različitim dijelovima BiH. Svi smo saglasni da je potrebna reforma pravosuđa. Mislim da to nije slučaj samo zbog pravosuđa na nivou BiH, nego i na entitetskim i kantonalnim nivoima. Usvojena je usaglašena Strategija za reformu sektora pravosuđa i ona je direktno usmjerena na reformisanje sektora pravde. Ona se ne bavi nužno nekim problemima koji su istovremeno možda u pozadini prijedloga za održavanje referenduma u RS, zato što su to šira pitanja. Ministar pravde RS Anton Kasipović je dao značajan doprinos na sastancima u Briselu i Sarajevu i on je neko ko traži rješenja, a ne probleme. Mnogo toga treba da bude urađeno, pogotovo kada je riječ o nadležnosti u krivičnim predmetima. Generalni kriterijum koji treba primjenjivati je jasnoća u nadležnosti da bi se znalo koji sud ima nadležnost da preuzima neki predmet. Postoje čak četiri krivična zakona u BiH, tako da je komplikovano rješavati pitanje nadležnosti kroz odredbe u zakonima.

Da li BiH sa visokim predstavnikom može napredovati ka EU?

Ne mogu da zamislim da bi BiH mogla postati članica EU, a i dalje imati prisustvo visokog predstavnika ili snaga za očuvanje mira. Vjerovatno ni EU neće imati prisustvo kao što ga danas ima u BiH. EU ima najbrojniju misiju u BiH, ali to je zbog problema sa kojima se susreće BiH. Potrebni su joj dodatni resursi i eksperti svake vrste da bi efikasno radila. Ulogom OHR-a se bavi Savjet za primjenu mira. Ali, sve dok BiH ima rasprave u vezi sa Dejtonom, onda je važna uloga visokog predstavnika i OHR-a.