Govor Renca Davidija, zamjenika šefa Delegacije EU u BiH na 10. UNESCO samitu šefova država u jugoistočnoj Evropi

“Vjerska, kulturna i istorijska baština kao temelj intenzivnije saradnje među državama”

Mostar, Bosna i Hercegovina, 2-3. juni 2012.

Gospodine predsjedniče, vaše ekselencije šefovi država, gospođo generalna direktorice,

Cijenjeni ministri, ambasadori, dame i gospodo,

U ime predsjednika Evropske komisije, Žoze Manuela Barosa, zahvaljujem se što ste pozvali Evropsku komisiju da se obrati na ovom značajnom samitu.

Gotovo da ne postoji nijedan drugi region u Evropi gdje prekogranična saradnja na pitanjima vjerske,  kulturne i istorijske baštine može da donese tako veliku vrijednost ekonomiji i razvoju i da bude stvaran podsticaj izgradnji zajedničkog identiteta i vizije.

Kao što su već naglasili prethodni govornici, kultura i baština imaju bitnu ulogu u izgradnji socijalno i ekonomski održive Evrope; isto tako, doprinose i socijalnoj integraciji. Međutim, kao i u mnogim drugim sektorima, na politiku naslijeđa utiče globalan ekonomski pad. Svuda prijeti rezanje javnih sredstava, a odatle i opasnost od ishitrenih odluka čiji je cilj postizanje kratkoročnih ekonomskih rezultata, gdje se dugoročni efekti ne uzimaju u obzir. U vrijeme krize, postoji rizik da će se zemlje i zajednice okrenuti sebi. Evropska komisija je čvrsto uvjerena da je potrebno nastaviti finansiranje očuvanja i brige za baštinu iz javnih sredstava kako bi se izgradila snažno partnerstvo javnog i privatnog sektora koje će doprinijeti razvoju punog potencijala ovog značajnog sektora.

Politika kulturne baštine u Evropskoj uniji mijenja se u odgovoru na nove trendove. Najvažniji element nove vizije je proširenje pojma baštine. Današnja „kulturna baština“ ne obuhvata samo spomenike i lokacije, nego i arhive, muzeje i zbirke, socijalne objekte, običaje, prirodni i kulturološki zemljopis.

EU igra vitalnu ulogu u smislu pružanja podrške u tom domenu, bilo u okviru Evropskog programa za kulturu ili kroz različite fondove i programe, uključujući Ljubljanski proces I i II, koji u središtu pažnje ima obnovu zajedničkog naslijeđa. Evropski program za kulturu vidi ulogu kulturne baštine u sva tri strateška cilja: promovisanje kulturološke raznolikosti i dijaloga među kulturama; kultura kao katalizator kreativnosti, rasta i otvaranja novih radnih mjesta; i razvoj ulogu kulture u međunarodnim odnosima.

[Već nekoliko godina, Evropska komisija je glavni učesnik u projektima koji se tiču kulturne baštine. Sa budžetom Programa za kulturu u iznosu od 400 miliona evra za period 2007-2013, podržavaju se projekti,

organizacije, promotivne aktivnosti i istraživanje na svim poljima kulture i naslijeđa. U periodu 2007-2011, projekti na saradnji u domenu kulturne baštine finansijski su potpomognuti kroz Program za kulturu sa ukupnim iznosom od oko 26 miliona evra, od kojih se mnogi realizuju u regionu jugoistočne Evrope.]

Dame i gospodo,

Bolje poznavanje ekonomske vrijednosti naslijeđa i promocija međuresornih kapaciteta u smislu upravljanja baštinom otvaraju nove puteve regionalne saradnje. Ovo je od posebnog značaja za južnu i istočnu Evropu, koja ima ogromne neiskorišćene resurse, od turizma do ponovne izgradnje infrastrukture baštine.

EU i jugoistočna Evropa mogu dalje da integrišu kulturne i kreativne sektore u strategije lokalnog razvoja. To se može postići pažljivom specijalizacijom i jačanjem kreativnog ambijenta, gdje se promoviše tradicionalno kulturno blago (kulturna baština, turističke destinacije, dinamične službe i institucije kulture). Na taj način, stimulisao bi se razvoj kreativnog poslovanja, koje bi se prelilo i u postojeće lokalno preduzetništvo. Da bi kulturna baština dobila priznanje, nephodno je sarađivati i sa organizacijama civilnog društva.

EU i region jugoistočne Evrope nemaju drugi izbor nego da nastave sa isticanjem ekonomskog značaja baštine. Trebalo bi da razmišljamo – više u strateškom pravcu – o tome kako poboljšati poziciju kulturne baštine regiona i Evrope na međunarodnoj sceni i otvoriti nova tržišta. Bolji rezultati bi se mogli postići evropskim ili regionalnim pristupom ulozi kulturne baštine u međunarodnim odnosima, koji bi u većoj mjeri bio zajednički.

Dame i gospodo,

Zbog svih navedenih izazova, neophodno je povezati politiku kulturne baštine sa ostalim politikama na evropskom, regionalnom i državnom nivou. Očuvanje kulturne baštine je naša zajednička odgovornost. Ako želimo da prihvatimo budućnosti i težimo ka sve održivijem rastu, treba da poznajemo svoju prošlost i djelotvorno koristimo ono što imamo na polju kulture. Kulturna baština nam je veza sa prošlošću: stvarnim poznavanjem (zaštitom i promovisanjem) prošlosti, oblikujemo svoju budućnost i budućnost narednih generacija.

Zahvaljujem.

Europa.ba