Za ekonomski oporavak u fokus staviti transport i energetiku

U govoru održanom na konferenciji “Put ka oporavku – odgovor na krizu”, danas u Sarajevu, ambasador Peter Sorensen je naveo transportnu infrastrukturu i energetiku kao sektore gdje Bosna i Hercegovina treba da investira.

Hvala Vam. Zaista mi je čast što sam danas ovdje sa vama, usred predizborne kampanje u zemlji, i to ću govoriti o onome što smatramo stvarnim pitanjem u Bosni i Hercegovini. Naime, to je pitanje ekonomskog oporavka. Dozvolite mi da kažem da nema brzog rješenja tog pitanja. Učesnici današnjeg panela su stručnjaci. Oni su usred tog pitanja, znaju kako ga rješavati i kako se rješava na drugim mjestima. Dakle, u svom uvodnom obraćanju danas, daću vam neka zapažanja nas iz EU u pogledu načina na koji Bosna i Hecegovina može da se pozabavi ovim pitanjem u predstojećim sedmicama, mjesecima, pa vjerovatno i godinama.

Ako posmatramo podatke za Bosnu i Hercegovinu, očigledno je da u ovom trenutku Bosna i Hercegovina ne barata najbolje u smislu razvoja i ekonomskog oporavka. Ako pogledamo region, situacija nije ugodna. To samo naglašava da ovaj škripac tjera zemlju i region da pomno razmotre načine rješavanja ovih pitanja, načine na koji će isforsirati neophodan politički konsenzus i pokrenuti stvari.

Sasvim je jasno da su fiskalna ograničenja, poštovanje aranžmana valutnog odbora i pomoć međunarodne zajednice pomogla Bosni i Hercegovini da očuva makroekonomsku stabilnost. Međutim, potrebno je uraditi i više od toga. 2010. godine, činilo se da je kriza prošla, ali rast se odvijao tromim korakom tokom cijele godina, a slična situacija zabilježena je u 2011, tako da na kraju godine BDP BiH još uvijek nije bio dostigao pretkrizni nivo.

Sa pogoršanjem situacije u Evropi, mora se reći, negativan uticaj ovakvog razvoja događaja počeo je da se materijalizuje. Niska domaća potražnja u Bosni i Hercegovini, uz smanjen obim izvoza bh. proizvoda, koji je do tada bio jedan od glavnih pokretača ekonomskog rasta zemlje, doveo je do pesimističnih očekivanja u pogledu ostvarenja rasta u 2012. Shvatili smo da će rast biti veoma nizak ili da uopšte neće biti ostvaren.

Kao i u mnogim zemljama EU, taj škripac nalaže pomno razmatranje ekonomske politike u zemlji. Potrebno je i bolje planiranje, kao i mudre uštede i investicije. Dosad se privreda Bosne i Hercegovine uvelike oslanjala na spoljnju tražnju i inostrana finansijska sredstva. Domaća sredstva su korišćena uglavnom za finansiranje ogromne i mnogoslojne adminisracije, te brojnih socijalnih davanja. 

Sa smanjenjem raspoloživih sredstava na globalnom nivou, malo je vjerovatno da će ona biti dostupna u omjeru koji je postojao u periodu prije krize – ona neće biti dostupna još dugo vremena. Prema tome, ukoliko Bosna i Hercegovina teži oživljavanju svoje privrede, nesumnjivo će morati da pronađe unutrašnje resurse kako bi se pospješio rast i otvorila nova radna mjesta. 

Uporedo smo primijetili i niz drugih izazova:

Prije svega, Bosna i Hercegovina će morati da ubrza svoje pripreme za predstojeći ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. Bosni i Hercegovini trenutno prijeti rizik odbacivanja tržišta čiji je Bosna i Hercegovina bila i jeste sastavni dio. Nažalost, ulazak Hrvatske u Evropsku uniju će vjerovatno poremetiti izvoz s obzirom da Bosna i Hercegovina ne napreduje dovoljno brzo u ispunjavanju evropskih standarda za većinu proizvoda životinjskog i biljnog porijekla. 

Prostije rečeno, aljkave pripreme Bosne i Hercegovine rizikuju ugrožavanje radnih mjesta i investicija u ovim sektorima. Ono što sad možemo uraditi je da maksimalno sarađujemo sa Bosnom i Hercegovinom kako bismo pokušali dobiti neophodna odobrenja od EU, ali i da nađemo alternativna rješenja za ovaj sektor poljoprivrede. To nije lako i to nas ponovo vraća na odgovornost vlasti da pripreme Bosnu i Hercegovinu za ulazak Hrvatske.  

Sljedeća primjedba je da bi udruživanje investicija u regiji moglo pomoći stimulisanju rasta i zapošljavanja. Samo jedan primjer toga mogao bi biti razvoj regionalnog turizma između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. Drugi bi mogao biti razvoj infrastrukture, samo ću pomenuti jadransko-jonski autoput. I drugi projekti bi mogli povezati ove zemlje u smislu privlačenja investitora, većih stranih investitora, da sami realizuju ove mogućnosti.

Takođe možemo napomenuti da javni sektor mora napraviti više prostora za investicione projekte. Značajna imovina u zemlji je još uvijek u javnom vlasništvu, uključujući strateške sektore kao što su komunikacije, energetika, itd. Jasno je da privatizacija te imovine mora biti sagledana s aspekta fiskalne konsolidacije, kao i unapređenja načina na koji se njome upravlja. Jasno nam je da će za donošenje odluke o kretanju u taj proces biti neophodno uzeti u obzir preovlađujuće uslove na tržištu, ali isto tako smo uvjereni da je, čak i u vrijeme krize, ova imovina dovoljno atraktivna da bi mogla da donese odgovarajuću cijenu pri eventualnoj prodaji. Jasno, to zahtijeva da se proces privatizacije provede na transparentan i veoma profesionalan način. Od jednake važnosti je da je jačanje uloge i nezavisnosti regulatornih organa od suštinskog značaja, jer će oni imati još važniju ulogu na tržištu nakon privatizacije. Te metode su pomogle mnogim zemljama članicama da ožive brojne sektore i privrede svojih zemalja, sigurni smo da će Bosna i Hercegovina nesumnjivo morati uraditi isto to.

Osim što javni sektor treba da omogući više prostora za investicione projekte, vlasti treba da se pridržavaju štedljive fiskalne politike i da se uzdrže od daljnjeg povećavanja tekuće potrošnje. Siguran sa da će ove teze pomenuti neki od govornika kasnije tokom dana; siguran sam čak i nekoliko puta! Ali to je jednako važno. Predstojeći stend baj aranžman sa MMF-om će, nadajmo se, obezbijediti solidnu osnovu za bolju fiskalnu disciplinu u tom pogledu. Zajedno sa makrofinansijskom pomoći EU, on bi takođe omogućio neophodna finansijska sredstva za realizaciju dugoočekivanih strukturnih reformi. 

Unaprijed gledano – za potencijalna ulaganja istaknuta su dva sektora. Koncentrisani smo na njih i sarađujemo sa vlastima u pogledu onoga što se može uraditi na njihovoj atraktivnosti. Prije svega, tu je saobraćajna infrastruktura. Ona ima ključnu ekonomsku ulogu u povećanju mogućnosti za razvoj poslovanja i stranih investicija. Bolji pristup tržištu, širi spektar roba u ponudi i manji troškovi dolaze uporedo sa dobrom saobraćajnom infrastrukturom. Iskreno Bosna i Hercegovina će zajedno sa ostatkom regije morati da poboljša saobraćajnu infrastrukturu kako bi postigla dugoročnu stabilnost i ekonomski napredak. Moglo bi se reći provokatorski: ko želi da investira u nekoj zemlji, ako su potrebni dani da se do nje stigne ili da se proizvodi dovezu ili odvezu iz nje.

Ali isto tako, uvijek su dobrodošle i investicije u energetski sektor. Postoje mnogobrojni projekti koji zauzvrat stvaraju mogućnosti za nova radna mjesta, tokom njihove realizacije, ali i nakon toga. Bosna i Hercegovina je trenutno najveći izvoznik električne energije u regionu. Ali to je uglavnom zato što je industrijska potrošnja u zemlji još uvijek na niskom nivou. Država ne bi trebalo da zaustavlja investicije u ovaj sektor, trebalo bi da nadogradi i koristi kapacitete koji postoje i time stimuliše privredni rast.

Dakle, da zaključim svoja zapažanja: neophodne su investicije, kako strane tako i domaće. Bosna i Hercegovina mora da se pripremi za ulazak Hrvatske u EU kako bi zadržala postojeće, ali i kreirala nove poslove u poljoprivredi; Bosna i Hercegovina mora da otvori prostor za investicije u djelatnostima javnog sektora; ona mora da uspostavi i omogući funkcionisanje regulatornih tijela sa neophodnim zahtjevima u pogledu njihove nezavisnosti i operativnog rada; ona mora da se koncentriše na energetski i transportni sektor, a u tim nastojanjima Bosna i Hercegovina nije sama. EU je spremna da pomogne, davanjem budžetske podrške, a na širem planu, i kroz IPA fondove – a mi smo tu u najvećoj Delegaciji na svijetu da vam u tome pomognemo, prema tome dozvolite da se zajedno pozabavimo ovim izazovom. Hvala vam mnogo za pažnju.

Europa.ba