Autorski članak specijalnog predstavnika Evropske unije za ljudska prava Stavrosa Lambrinidisa

Godišnje obilježavanje ljudskih prava 10. decembra pada na isti dan kada će EU dobiti Nobelovu nagradu za mir. Poklapanje datuma je sretna slučajnost. EU je odato priznanje za promovisanje demokratije, ljudskih prava, i pomirenja, te za širenje mira i stabilnosti širom kontinenta. To je veliko priznanje za naša prethodna dostignuća. Štaviše, to na nas – institucije EU, države članice, i 500 miliona građana – usmjerava pažnju da radimo zajedno i udvostručimo napore na promovisanju i zaštiti ljudskih prava ne samo unutar naših granica, nego i širom svijeta.

I zaista, sad u julu, EU je usvojila Strategiju ljudskih prava i imenovala prvog Specijalnog predstavnika EU za ljudska prava. Ljudska prava su srebrna nit koja se proteže kroz pitanja vanjske politike EU: od trgovine do životne sredine, od pomoći do bezbjednosti. To je uvažavanje činjenice da u skoro svakom primjeru ljudske patnje i sukoba u današnjem svijetu, poštovanje ljudskih prava predstavlja vitalni dio rješenja.

Ali, ljudska prava možemo efikasno unapređivati samo ako radimo zajedno i dijelimo odgovornost za njihovo promovisanje i zaštitu. Unapređivanje prava zahtijeva da EU stvara široke saveze – sa drugim vladama, sa međunarodnim organizacijama, sa privatnim sektorom i, prije svega, sa građanskim društvom. EU danas blisko sarađuje sa partnerima širom sveta, kao što su UN, OEBS, Savjet Evrope i Afrička unija. Mi, takođe, težimo punopravnom partnerstvu sa više stotina nevladinih organizacija iz cijelog svijeta kako bismo tražili od njih savjete i prenosili poruku o ljudskim pravima.

Momenat za ovogodišnju temu Dana ljudskih prava — uključivanje i učešće u javnom životu – je više nego pravovremen. Želja za ugrađivanjem ovih principa u društvo je pokretačka snaga koja stoji iza dešavanja u arapskom svijetu kojih smo danas svjedoci. Nedavni koraci u pravcu demokratske tranzicije koje je preduzela nekolicina zemalja u regionu i šire predstavljaju tračak nade za narode širom svijeta.

Ali takav napredak ne treba potcjenjivati. Čak i u zemljama gdje je došlo do demokratske tranzicije, potrebno je više od jednih izbora da bi se demokratija učvrstila. Proslavljajući pravo na javno učešće, želimo da odamo počast zalaganju svih zaštitnika ljudskih prava koji vode borbu za pravo na izražavanje stavova, učešće na izborima i obavljanje javne funkcije. Takođe želimo da naglasimo značajan rad civilnog društva na ugrađivanju ovog prava duboko u društveno tkivo sve više zemalja.

Aktivno civilno društvo i unaprijeđeni dijalog između nevladinih organizacija i vlasti, regionalnih i međunarodnih organizacija su od ključnog značaja za zaštitu ljudskih prava, demokratiju i vladavinu zakona. Prošle nedjelje, na 14. godišnjem forumu NVO EU okupljeno je preko 200 posvećenih zaštitnika ljudskih prava, aktivista i kreatora politike u Briselu. U svojim sredinama, oni su često usamljeni glasovi; zajedno, oni čine snažan hor slobode. EU će se u potpunosti založiti za zagovornike slobode širom svijeta.

To je zato što je isključivanje sve više pravilo nego izuzetak na previše mjesta. U mnogim zemljama, građanima se negira pravo da učestvuju u donošenju suštinskih odluka koje se tiču njihovog života. Neki su čak podvrgnuti mučenju ili zatvaranju zbog izražavanja stavova. Jedna od dobitnica nagrade Saharov Evropskog parlamenta za 2012. godinu, Nasrin Sotoudeh, to zna odveć dobro. Ona je pokazala ogromnu hrabrost stavljanjem svog života na kocku da bi se suprotstavila negiranju prava njene porodice. Na taj način ona je uputila snažnu poruku Iranu i ostatku svijeta koja nadahnjuje zaštitnike ljudskih prava širom svijeta. U međuvremenu, u Kini, dobitnik Nobelove nagrade za mir za 2010. godinu, Liu Xiaobo, i dalje služi kaznu od jedanaest godina zatvora koja mu je izrečena zbog pisane riječi, što je jasno kršenje njegovog prava na slobodu izražavanja.

Svo vrijeme, stavljaju se pretjerana ograničenja na slobodu izražavanja i udruživanja nevladinih organizacija. Ova taktika se često koristi pod lažnim izgovorom zaštite drugih prava, kao što je borba protiv terorizma. Aktivisti nevladinih organizacija i zaštitnici ljudskih prava često se suočavaju sa progonom i pokretanjem postupka i to svakodnevno, ili su jednostavno označeni kao “izdajnici” svoje zemlje kako bi bili ućutkani zaplašivanjem. Onemogućavanje pristupa finansijskim sredstvima, što je od suštinskog značaja za postojanje mnogih nevladinih organizacija, je u porastu i mora biti suzbijeno.  

Pokret za ljudska prava će biti istinski uspješan kada svaka osoba bude osjećala zajedničku odgovornost da odgovori na hitnu potrebu da se bori za prava drugih. Trebalo bi da 10. decembar ove godine vidimo kao novi početak ovog dubokog svevremenskog izazova. Dakle, na dan ljudskih prava nemojte da upiremo prstom, već stisnimo ruke u zajedničkom nastojanju da osiguramo da svaka žena i svaki muškarac imaju priliku da iznesu svoj stav u oblikovanju svog ličnog života, života svojih zajednica i svojih društava.