Proširenje u perspektivi: kako zemlje sa statusom kandidata i potencijalnog kandidata za članstvo u EU vide pristupanje u svjetlu aktuelne krize?

Govor Štefana Fülea na konferenciji “Proširenje u perspektivi: kako zemlje sa statusom kandidata i potencijalnog kandidata za članstvo u EU vide pristupanje u svjetlu aktuelne krize?” u Evropskom parlamentu, Brisel

Poštovana predsjednice, uvaženi članovi, cijenjeni gosti,

Oduševljen sam prilikom da se vam se obratim na današnjoj konferenciji. U novembru prošle godine, u Strazburu, učestvovao sam na plenarnoj debati o izvještaju gospodina Kope o proširenju, koji je usvojen gotovo jednoglasno. Današnja konferencija je savršen i dobro tempiran nastavak rada na tom izvještaju, pošto Komisija i Savjet rade na ostvarenju ambicioznog programa proširenja za prvu polovinu 2013. godine, koji je utvrdio Savjet za opšte poslove u decembru prošle godine.

Za manje od četiri mjeseca, Evropska unija će primiti novu članicu. Očekujemo da nam se Hrvatska pridruži 1. jula, a „čekaonica“ je sve samo ne prazna. Ulazak Hrvatske u EU daje svjež dokaz o moći transformacije koju nosi politika proširenja Evropske unije: prije dvije decenije rastrgana sukobom, ta zemlja je danas stabilna demokratija, sposobna da preuzima obaveze iz članstva u Evropskoj uniji i da se pridržava standarda Evropske unije.

Ova transformacija je takođe moćan signal svim zemljama na zapadnom Balkanu čiju evropsku perspektivu Evropski savjet neprestano proklamuje.

Takođe se nadamo napretku u pogledu vraćanja pristupnih pregovora sa Turskom na pravi kolosijek i zadržavanja impulsa u razgovorima sa Islandom nakon parlamentarnih izbora u aprilu.

Naravno, proširenje Evropske unije ne odvija se u vakuumu. Uz globalnu ekonomsku krizu u centru zbivanja i stalnu neizvjesnost u pogledu evrozone, ljude u Evropskoj uniji i zemlje koje pretenduju na članstvo u EU sve više brine ekonomski i socijalni uticaj koje pristupanje može imati na njihov život, što odražava i tema današnje konferencije. Dozvolite mi da u vezi s tim pomenem tri stvari:

Prvo: proširenje nije u korijenu sadašnjih teškoća u kojima se Evropa nalazi. Ono je više dio rješenja, gdje je primarni cilj jačanje Evropske unije. Proširenje promoviše ekonomsku i finansijsku stabilnost i podržava veće trgovinske i poslovne mogućnosti u zemljama pretendentima, između njih i između njih i nas. Kroz naše isprepletene ekonomije, ovo se prevodi u zajednički interes u pogledu većeg rasta i novih radnih mjesta.

Drugo: proces proširenja počiva na strogim uslovima. Proširenje nije besplatno. To je pažljivo strukturisan proces, gdje svaki novi korak počiva na ostvarenom napretku na terenu,  koji su usaglasili svi akteri.

Treće: proces proširenja takođe počiva na poukama koje smo izvukli. U središtu pažnje nam je kredibilitet procesa, u čijem centru se nalazi vladavina prava. Za zemlje u tranformaciji, proširenje još uvijek nije u fazi kada se kvačicom označava urađeno, nego u fazi rada i formiranja evidencije ostvarenog u oblastima kao što su osnovna prava i slobode, vladavina prava, dobra uprava i borba protiv korupcije i organizovanog kriminaliteta.

Kad je riječ o bojaznima u pogledu socijalnih posljedica proširenja, ako pogledate prošlogodišnju strategiju, vidjećete da je Komisija najavila inicijativu za pokretanje dijaloga o programima zapošljavanja i socijalne reforme u zemljama koje su predmet proširenja. Na taj način se podržavaju politike sveobuhvatnog rasta u tim zemljama, u skladu sa ciljevima iz Evrope u 2020. godini.

Cilj dijaloga je uvođenje programa zapošljavanja i socijalne reforme koje u središtu imaju ograničen skup suštinskih izazova socijalnom domenu i domenu zapošljavanja. Programi treba da budu praktični i obuhvate konkretne mjere za primjenu politika na terenu.

U praktičnom smislu, ovaj proces će na neki način predstavljati ciklus rada na „blažoj verziji Evrope u 2020“ u svakoj zemlji u predstojećim godinama. Počevši od 2013, postepeno će se prenijeti na Tursku i Crnu Goru, a zatim Srbiju i Bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju – naravno, zavisno od interesa tih zemalja. Na osnovu prvih iskustava koja steknemo u predstojećim mjesecima, Komisija će vidjeti kako se proces može proširiti na zemlje sa statusom potencijalnog kandidata.

U našoj Strategiji proširenja za 2012, takođe smo naglasili značaj daljeg pridruživanja zemalja koje su predmet proširenja jačanju ekonomske uprave Evropske unije i primjeni mjera usmjerenih na ekonomski oporavak.

Ekonomska kriza se snažno osjeća na zapadnom Balkanu, gdje se cijeli region nalazi u recesiji.

Stopa nezaposlenosti u regionu je visoka i stalno raste; naročito su pogođeni mladi. Siromaštvo se povećava, a na privredni ambijent negativno utiče slaba vladavina prava i veliki neformalni sektor. Povratak na put održivog razvoja i dalje je izazov u mnogim zemljama regiona.

Komisija je opredijeljena da pomogne vladama u primjeni mjera za oporavak. Šta to konkretno znači u kratkoročnom periodu?

1) Komisija će postepeno prilagođavati pretpristupni ekonomski nadzor naprednijem ekonomskom upravljanju u EU. U tom cilju, od zemalja će se tražiti da postepeno jačaju svoje srednjoročne ekonomske programe.

2) Komisija će i dalje koristiti Investicioni okvir za zapadni Balkan kao važnu platformu saradnje sa međunarodnim finansijskim institucijama. Preko platforme, obezbijedićemo kreditne investicije u ključnim oblastima, kao što su: saobraćaj, energetika, klimatske promjene, socijalni sektor i mala i srednja preduzeća.

3) Regionalna ekonomska saradnja je kamen temeljac oporavka. Prednosti trgovanja u okviru CEFTE su jasne svim privrednim društvima. Već veliki trgovinski tokovi mogu se još produbiti i proširivati kroz planiranu liberalizaciju usluga i unapređenjem uslova za strane investitore kroz unapređenje infrastrukture i logistike regiona.

4) Kao što sam već pomenuo, Komisija će otvoriti novi dijalog o programima zapošljavanja i socijalnim programima. Proces će obavezati sve zemlje učesnice na to da zajedno sa Komisijom identifikuju prioritetne reforme, preuzmu čvrste obaveze u pogledu njihovog izvršavanja i redovog praćenja procesa. Nadamo se da će ovi prioriteti, zatim, biti rješavani uz više nacionalnih i IPA sredstava kojima će se finansirati loša socijalna situacija.

Završne napomene

Nije bilo lako doći do novog impulsa proširenja. Bila je potrebna velika kreativnost ne samo na strani naših partnra, nego i na strani Komisije i Evropskog parlamenta, a ja sam se uvijek oslanjao na podršku Parlamenta i država članica. Sada nam je zadatak da taj impuls održimo. Smatram da ćemo rezultate ove kreativnosti vidjeti u 2013. godini.

Već sam govorio o dalekosežnim zaključcima Savjeta iz decembra prošle godine, pisane novim jezikom, o nekim zemljama kandidatima i pretendentima, gdje su države članice jasno rekle sljedeće: „lopta je na vašem terenu“. I tu leži moja bojazan. Iako smo, s jedne strane, uspjeli da dođemo do ovog impulsa proširenja, s druge strane stalno slušam o zamoru od proširenja. Ono što je interesantno je da se to ne čuje u državama članicama, nego u zemljama pretendentima i kandidatima. Ono što je još interesantnije je da problem, ako pogledate pažljivije, u stvari, nije zamor od proširenja, nego je problem zamor od reforme u tim zemljama – lopta na terenu zemalja koje pretenduju ili su kandidati za članstvo. A da bi odigrale tu loptu, potrebno je da shvate da jedan drugi fenomen nije u skladu sa njihovim ciljem, a to je dalje kretanja na putu proširenja – ovdje govorim o sve većem broju zemalja koje stavljaju svoja unutrašnja programska pitanja iznad pitanja EU i, iako nema ničeg lošeg u unutrašnjem programu, apsolutno nikada neću tvriti da program EU treba da zamijeni unutrašnji program, ali sada po prvi put vidimo da političari u nekim zemljama slijede unutrašnja programska pitanja nauštrb odigravanja lopte. A važno je da se lopta odigra u 2013, zato što ne znam kakva će biti pravila igre 2014. Predano smo radili na utvrđivanju terena za 2013. – iskoristite taj teren!

Europa.ba