Život izgrađen na pravdi

Poštovane majke i žene Srebrenice, draga rodbino, braćo i sestre, poštovani ožalošćeni narode.

Ovdje smo se okupili, na evropski dan sjećanja, da se opet prisjetimo – sa iskrenošću i sa najdubljim saosjećanjem – užasnog genocida u Srebrenici.

Također smo se okupili ovdje da ispunimo najstarije i najsvetije ljudsko pravo – pravno na dostojanstvenu sahranu. Lično, vjerujem da je prva sahrana označila početak ljudske civilizacije. A spriječiti sahranu predstavlja fundamentalni raskid sa civilizacijom.

Kada se zlo nanese jednoj osobi, naneseno je svima nama, zato što smo svi dio jedne cjeline.

Kada se suočavamo sa genocidom koji je počinjen u Srebrenici prije šesnaest godina, moramo to zapamtiti.

Ubice su iskalili svoju mržnju na žrtvama kojima danas ovdje odajemo počast.

I također su iskalili mržnju na svim svojim sugrađanima koji žele živjeti u solidarnosti i pravdi.

Ali dobro nije pasivno kada se suočava sa zlom.

Dobro aktivno odbacuje zlo.

Društvo nije bespomoćno.

Društvo može aktivno i odlučno unaprijediti alternativu zlu, kao protuotrov za zlo – a to je realnost i život izgrađen na pravdi.

* * *

Ništa se ne može izgraditi na genocidu.

Ništa se ne može zaštititi genocidom.

Mržnja – i sve što iz nje proističe – u konačnici pobjeđuje samu sebe.

Zlo koje je pokazalo svoje lice u Srebrenici dotaklo je svaki dom i svaku porodicu, svaku zajednicu i svaku etničku grupu u ovoj zemlji; a posebno žrtve genocida i njihove porodice.

Možda još uvijek ima onih koji insistiraju da ubice nisu ubice, da žrtve nisu žrtve, da mrtvi nisu mrtvi.

Ali ovo izopačeno i uporno poricanje – u svjetlu neosporivih dokaza – nestat će pred istinom.

Istina će svakako prevladati – čak i među onima koji se tvrdoglavo kriju od nje.

Mi služimo toj istini pružanjem podrške mašineriji i sistemu pravde.

Prije nekoliko sedmica jedan od preostalih bjegunaca Međunarodnog krivičnog tribunala u Hagu – optužen što je dirigovao ubistvima u Srebrenici – poslan je u Hag.

Pravda je spora, ali ipak na kraju dođe. A prema Srđanu Popoviću samo suđenje može da uspostavi moralnu ravnotežu koja je zločinima poremećena. Prema njemu suđenje je neophodno, ne samo zbog kažnjavanja, nego da bi društvo pokazalo da osuđuje zločin. Svhra kazne je da društvo pokaže da je sposobno da se liječi.

Te bolne činjenice, tu prošlost, ne smije se prešutiti ni zaboraviti. Jer prošlost čuva vitalne resurse za obnovu sadašnjosti i budućnosti.

U ovom dostojanstvenom času, kao predstavnik međunarodne zajednice I porodice evropskih zemalja, želim poručiti svima koji su izgubili svoje voljene, svima koji su pretrpjeli patnje I svima koji moraju živjeti sa nasljeđem ovog užasnog zla:

Saosjećamo s vama.

Solidarni smo s vama.

Tugujemo s vama.

Mi smo uz vas.

I ponovo se obavezujemo u znak solidarnosti sa svim građanima koji ne žele nikakvu mržnju, koji žele živjeti u miru i pravdi. Obavezujemo se u uvjerenju da će prevladati dobro, a ne zlo, istina a ne laž.