Američki pjesnik Longfellow piše da su životi i vrline mrtvih poput “tragova stopala u pijesku vremena” koji živima mogu biti vodilja.  

Danas, na ovom mjestu, prisjećamo se dvanaest kolega, muškaraca i žena, koji su došli u Bosnu i Hercegovinu da joj pomognu i koji su poginuli ovdje obavljajući svoj posao. 

Oni su iza sebe ostavili tragove.  

Mi smo ovdje da svjedočimo o trajnoj vrijednosti posla koji su obavili. Također smo ovdje da potvrdimo da životi onih koji su poginuli kao rezultat sukoba neće biti zaboravljeni i da njihova žrtva nije besmislena.

Pjesnik u naslijeđu mrtvih vidi poziv živima. On opisuje kako tragovi stopala u pijesku mogu “uliti nadu” mornara čiji se brod nasukao na obalu.

Danas u Bosni i Hercegovini trebamo vratiti nadu.  

Oporavak ove zemlje od trauma iz 90-ih godina nije bio lagan. Upravo kad se činilo da stvari idu nabolje dolazilo je do nazadovanja. Kada se čini da su prosperitet i mir nadomak ruke, oni koji su najmanje kreativni, najmanje ambiciozni i najmanje darežljivi vraćaju se na neuspjehe iz prošlosti. 

Trećeg oktobra ljudi će napraviti izbor koji će se ticati ne samo njihovih života nego i života njihove djece. Oni će imati priliku da odbace neuspjehe iz prošlosti i vrate se na put oporavka. To je ono na čemu je radilo naših 12 kolega.

Međunarodna zajednica će i dalje sarađivati sa građanima Bosne i Hercegovine kako bi pomogla da uspjeh prevagne nad neuspjehom.  Ovo je pravi put da se oda počast onima koji su poginuli za mir.

Peter Backes, Livio Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich, Leah Melnick, Charles Morpeth, William Nesbitt, Marvin Padgett, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf, Georg Stiebler i Gerd Wagner poginuli su na ovoj planini prije 13 godina. Sjećamo ih se sa poštovanjem – i sa odlučnošću.