Poštovane majke i žene Srebrenice, draga rodbino, braćo i sestre, poštovani ožalošćeni narode.
Ovdje smo se okupili, na evropski dan sjećanja, da se prisjetimo – sa iskrenošću i sa najdubljim saosjećanjem – užasnog genocida u Srebrenici.
Također smo se okupili ovdje da ispunimo najstarije i najsvetije ljudsko pravo – pravo na dostojanstvenu sahranu. Lično, vjerujem da je prva sahrana označila početak ljudske civilizacije. A spriječiti sahranu predstavlja fundamentalni raskid sa civilizacijom. Ovo je središnji aspekt društva i naše zajedničke ljudskosti.
* * *
Danas sahranjujemo 775 braće, muževa, očeva i sinova, 775 građana ove zemlje, 775 voljenih ljudskih bića.
Suočeni sa veličinom ovog čina poštovanja, preplavljeni smo osjećajem nemoći.
Nemoći, jer ne možemo vratiti život ni jednom našem bratu.
Osjećajem nemoći, jer ne možemo posušiti ni jednu suzu na majčinom obrazu niti ublažiti njenu tugu.
Ali, možemo ponuditi moćno svjedočenje o dubokoj ljuskoj solidarnosti .
Ovdje se solidarišemo sa ožalošćenima. Oni nisu sami. Veliki, ogromni, broj ožalošćenih – ovdje i širom regiona i širom svijeta – dokaz je za ovo.
Danas smo svi rođaci, danas smo svi braća i svi sestre umrlih.
Ponizno odajemo najveću počast mrtvima koji idu na počinak. Ovdje smo sa njima, jer ne želimo zaboraviti ni jednog mrtvog. Zaboraviti mrtve bilo bi kao da ih ubijamo po drugi put.
* * *
Ali ne trebamo se samo sjećati. Ne trebamo samo biti pasivni posmatrači.
Mi imamo i dužnost.
Naša dužnost je da djelujemo.
Prvo, da ustanovimo istinu i pravdu da oni koji su učestvovali u ubistvima u Srebrenici budu kažnjeni i da pravda bude zadovoljena.
* * *
Vjerujem da će časni ljudi, iz bilo koje zemlje, iz bilo koje zajednice, i bilo koje etničke grupe, pobijediti nad onima koji šire mržnju, vjerujem da će časni ljudi pobijediti na onima koji dovode u pitanje genocid u Srebrenici. Oni nemaju budućnost. Oni nisu dio naše civilizacije. Zato pozdravljamo svako iskreno izvinjenje i svaki iskreni napor u tom smislu, da pobijedimo zlo i mržnju.
* * *
Mi zastupamo budućnost izgrađenu na pravdi i ljubavi.
To je naša sveta dužnost i prema živima i prema mrtvima.
* * *
Dozvolite mi da na kraju svim porodicima, i svim ožalošćenim, izrazim naše iskreno saučešće.
Mrtvima želimo vječiti rahmet, a bratu katoliku vječiti mir.
Neka rahmetlije nađu posebno mjesto u raju. Sigurni smo da takvo mjesto čeka na njih, na njih koji su poginuli na Božjem putu.
Neka im je vječni rahmet i mir u ovom svetom groblju i u ovom svetom mezarju.
