EU i SAD odlučile su podići svoje ekonomske odnose na viši nivo tako što su usaglasile pokretanje pregovora o sveobuhvatnom trgovačkom i investitorskom ugovoru. Po okončanju pregovora, ovaj EU-SAD ugovor bi bio bilateralni trgovinski sporazum koji je ikad dogovoren i mogao bi značiti dodatnih 0.5% za EU ekonomski rezultata.

U zajedničkoj izjavi (MEMO/13/94) Predsjednika SAD-a, Baraka Obame,Predsjednika Evropske Komisije Hose Manuel Barosa i Predsjednika Vijeća Evrope Hermana Van Rompeja naglašeno je da će Evropska unija i Sjedninjene Američke Države kroz ove pregovore dobiti priliku ne samo da prošire trgovinu i investicije preko Alantika, nego će imati priliku da doprinesu razvoju globalnih pravila koji će potom ojačati multirateralni tgovački sistem. Partnerstvo u prekookeanskoj trgovini i investicijama nastojaće da prevaziđe spone klasičnog pristupa otklanjanja tarifa i otvaranja tržišta za investicije, usluge i javne nabavke. Dodatno će u fokusu biti usklađivanja pravila i standarda tehničkih proizvoda koji trenutno predstavljaju najveću barijeru prekookeanskoj trgovini. Studije pokazuju postojanje dodatnih troškova upravo zbog ovakvih različitih regulativa i da su ekvivalentne carinama od preko 10 ili čak 20% za neke sektore dok su klasične tarife oko 4%.

Ove odluke uslijedile su nakon razgovora između Komesara za trgovinu EU Karela De Guhta i Predstavnika za trgovinu SAD-a Rona Kirka u Washingtonu. Predsjedavajući “Radnom grupom o poslovima i razvoju na visokom nivou” osnovanom novembra 2011., završili su izvještaj preporukom o započinjanju pregovora o svobuhvatnom trgovačkom i investitorskom sporazumu između EU i SAD.

Ukupne ekonomske dobiti

Prekookeanski trgovački odnosi predstavljaju okosnicu svjetske ekonomije. EU i SAD zajedno stvaraju negdje oko polovine svjetskog GDP-a (47%) i trećinu trgovačkog prometa na globalnom nivou.

Svakodnevno se bilateralno trguje robom i uslugama u vrijednosti od skoro 2 milijarde eura što doprinosi kreiranju radnih mjesta rastom ekonomija. Ekonomski odnosi su duboki i raznoliki sa ukupnim investicijskim zalihama koje prelaze 2 triliona eura. Najnovije procjene pokazuju da bi sveobuhvatni i ambiciozni sporazum između EU i SAD mogao stvoriti povećanje u ukupnoj godišnjoj dobiti od 0,5% u GDP-u za EU i 0,4% povećanje GDP-a za SAD do 2027.g. Ovo bi bilo jednako povećanju godišnjeg prihoda za EU u iznosu od 86 milijardi eura i povećanja godišnjeg prihoda od 65 milijardi eura za ekonomiju SAD.

Kako bi izgledao ovaj sporazum?

Pregovori će nastojati postići ambiciozne rezultate u tri široka područja:) pristup tržištu, b) regulatorna pitanja i necarinske barijere, c) pravila, načela, i novi načini saradnje za rješavanje zajedničkih globalnih trgovinskih izazova i mogućnosti.

A) Pristup tržištu

Carine: Objavljeni cilj sporazuma je maksimalno približavanje uklanjanju svih dadžbina na prekookeansku trgovinu industrijskim i poljoprivrednim proizvodima, s posebnim tretmanom za najosjetljivije proizvode. U principu, prekookeanske tarifne barijere su trenutno relativno niska, s prosjekom od 5,2% za EU i 3,5% za SAD (po procjenama Svjetske trgovačke organizacije). Međutim, s obzirom na obim trgovine između EU i SAD-a, carine i dalje nameću troškove koji nisu zanemarivi.

Usluge: Obje strane žele otvoriti svoje uslužne sektore barem za onoliko za koliko su to postigli u drugim trgovinskim sporazumima do danas. U isto vrijeme, obje strane će nastojati otvoriti svoja tržišta usluga u novim sektorimakao npr., transportni sektor. I uslužna i investicijska poglavlja će se također obratiti pod-saveznom nivou vlasti. Ulaganja: Cilj je postići najviši nivo liberalizacije i zaštitu ulaganja koje su obje strane izdogovarale do sada u drugim trgovinskim ugovorima.

Nabava: Evropske kompanije čiji posao ovisi o javnoj nabavi predstavljaju 25% BDP-a i 31 miliona radnih mjesta. Dakle, nove poslovne prilike mogu biti kreirane otvaranjem pristupa tržištu vladinim nabavkama na svim nivoima vlasti, bez diskriminacije za evropske kompanije.

B) Regulatorni problemi i necarinske barijere: ka više integrisanom prekookeanskom tržištu

U aktuelnim prekookeanskim trgovačkim odnosima, najznačajnija trgovačka barijera nije tarifa plaćena na carini, nego takozvane “izagranične” prepreke u trgovini, kao što su, na primjer, različiti sigurnosni ili ekološki standardi za automobile. Trenutno, proizvođači koji žele prodati svoje proizvode na obje strane Atlantika često moraju platiti dva puta da bi u skladu s procedurama njihovi proizvodi bili odobreni.Cilj ovog trgovinskog sporazuma je smanjenje nepotrebnih troškove i kašnjenja za kompanije, uz zadržavanje visokog nivo zdravstvene, sigurnosne, potrošačke i ekološke zaštite.

U tom duhu, obje strane namjeravaju uskladiti koliko je to moguće ili međusobno prihvatiti njihove standarde i procedure, a pregovaranjem ambicioznog sporazuma o sanitarnim i fitosanitarnim (zdravstvenim i higijenskim standardima, na primjer za prehrambene proizvode), kao i tehničkih prepreka u trgovini. Osim toga, oni će raditi na regulatornom usklađivanju u pojedinim sektorima, kao što su hemijski, autoindustrija, farmaceutski i drugi zdravstveni sektora poput onih koji se bave proizvodnjom medicinskih uređaja. Poslovne zajednice na obje strane osigurale su smjernice o tome gdje se nalaze najznačajnije barijere okoliša.

Obzirom da sva regulatorna odstupanja ne mogu biti eliminisana jednim potezom, obje strane razmatraju “živi sporazum” koji bi omogućio progresivno veće regulatorne konvergencije kroz vrijeme u odnosu na definisane ciljeve i rokove.

Potencijalno najveće koristi za ove trgovačke pregovore leže u regulatornom području.

C) Rješavanje zajedničkih globalnih trgovačkih izazova i prilika u 21. vijeku

U svjetlu kapaciteta i uticaja prekookeanskog partnerstva na globalne trgovačke trendove, pregovori će se baviti područjima koji nadilaze bilateralnu trgovinu a doprinjeće jačanju multiratelanog trgovačkog sistema.

Prava intelektualnog vlasništva: I Evropska unija i Sjedninjene Američke Države zalažu se za čuvanju i promociji ali sprovođenju visokog stepena zaštite intelektualnih prava. Obzirom na efikasnost njihovih postojećih sistema namjera nije da se insistira na usklađivanju već da se identifikuju brojna specifična pitanja kod kojih će odstupanja biti prihvatljiva.

Trgovina i održivi razvoj: Obje strane namjeravaju raditi zajedno na socijalnim i ekološkim aspektima trgovine i održivog razvoja, a na osnovu onoga što je svaka strana već razvila u postojećim trgovačkim sporazumima.

Ostali globalno relevantni izazovi i prilike: Da bi ovo stvarno bio dogovor “21. vijeka” imajući u vidu preplitanje ekonomija, obje strane su zainteresovane da se uhvate u koštac sa svim aspektima vezanim za trgovinu – carinske i trgovinske olakšice, konkurencije i državnih preduzeća, sirovina i energije, malih i srednjih preduzeća i transparentnosti.

Radna grupa za radna mjesta i razvoj na visokom nivou

Na samitu EU- SAD 28. novembra 2011.g., lideri su osnovali Radnu grupu za radna mjesta i razvoj na visokom nivou koju predvodi Ron Kirk Predstavnik za trgovinu SAD-a i Komesar za trgovinu pri EU Karel De Guht. Radna grupa je zadužena za identifikaciju politika i mjera za povećanje EU-SAD trgovine i investicija kako bi se dala podrška otvaranje novih, obostrano korisnih, radnih mjesta, ekonomski rast i međunarodnoj konkurentnosti. Predsjednici SAD-a i EU-a zatražili su od Radne grupe da blisko sarađuju sa svim intersenim grupama iz javnog i privatnog sektora.

Završni izvještaj od 13. februara je zaključak ovog rada. Nakon periodičnog izvještaja od 18. juna 2012.g., završni izvještaj daje preporuku za početak pregovora o sveobuhvatnom trgovačko-investicionom sporazumu. Izvještaj skicira zajednički pristup obje strane osnovnim pokazateljima takvih pregovora i navodi gdje su to EU i SAD našli zajednički interes te kako namjeravaju da se bave širokim spektrom područja koji će biti dijelom ovog sporazuma.

Koraci koji slijede

Obje strane će sada razmotriti pokretanje internih procedura koje vode do stvarnog pokretanja pregovora u najkraćem mogućem roku. Sa strane EU, Europska komisija će predstaviti nacrt pregovaračkih smjernica Vijeću, o kojoj se potom mora odlučiti što bi se trebalo desiti u drugoj polovini marta. Američka administracija planira poslati obavijest Kongresu i tako pokrenuti 90-dnevni period čekanja. Obje strane imaju za cilj ubrzan napredak čim pregovori zvanično počnu.