Autorski članak ambasadorsa Sorensena: Više posla – bolje poslovanje

Od dana kada sam stupio na dužnost u Bosni i Hercegovini, prije više od godinu i po dana, do danas, ohrabruje me stav određenih grupa u zajednici: “sve je moguće”. Ovaj stav ne primjećujem toliko kod političara, ali ga primjećujem kod privrednika.


Njima je jasno da ako vlasti u BiH ne preduzmu praktične, odlučne i neposredne korake ka realizaciji odavno zakašnjelih ekonomskih reformi, mala i srednja preduzeća (SME) neće moći da otvore nova radna mjesta u većoj i održivoj mjeri. BiH neće moći početi da ostvari određeni prosperitet putem većeg izvoza. Šansa dođe do stvarne ekonomske integracije u Evropu možda će biti izgubljena.


EU smatra da je izuzetno bitno da BiH podstiče otvaranje novih preduzeća, u čemu  se u proteklih nekoliko godina bilježi stalan pad. To je izuzetno bitno za sve u BiH, pošto mala i srednja preduzeća (do 250 zaposlenih) čine 99% privrednog sektora u BiH. Međutim, izvještaji pokazuju da za otvaranje novog preduzeća u BiH trenutno treba 40 dana i 12 zasebnih administrativnih postupaka. 


Može i bolje: u nekim dijelovima zemlje, za izdavanje urbanističke saglasnosti potreban je jedan dan, za građevinsku dozvolu nekoliko dana, a par sati za upis izmjena kod privrednog društva.


U međuvremenu, mnogim potencijalnim investitorima komplikovane procedure u najvećem dijelu BiH govore da bi svoja sredstava trebalo da ulože na nekom drugom mjestu. To osjećanje potvrđuju statistički podaci, prema kojima se BiH nalazi na dnu ljestvice, kao nalošija u regionu, u pogledu lakoće poslovanja. Prema izvještaju Svjetske banke „Poslovanje“, među 183 privrede, BiH zauzima 125. mjesto. Prema ovom izvještaju, naslabiju kariku predstavlja “pokretanje posla”, gdje se BiH nalazi čak i niže, na 162. mjestu.  Ako bi ovaj problem bio riješen, stopa nezaposlenosti bila bi drastično smanjena.


Tokom proteklih mjeseci, a posebno na Privrednom sajmu u Mostaru, razgovarao sam sa velikim brojem preduzetnika i privrednika jer sam htio da čujem njihove ideje i viđenje najboljeg načina na na koji EU može pomoći zemlji, s obzirom na to da godišnje investiramo više od 100 miliona evra u transfer znanja, infrastrukturu, institucije BiH i strukturne reforme.


Svi su mi rekli da žele da njihova vlada unese promjene u privredni ambijent, da u BiH postoji jedinstveni ekonomski prostor, da postoje propisi koji im pogoduju, da postoji transparentno oporezivanje i lojalna konkurencija.


Ukoliko vlasti u BiH žele da pokažu da ozbiljno rade na stvaranju uslova za otvaranje novih radnih mjesta i postizanje većeg prosperiteta, moraće da se pozabave teškim strukturnim reformama sa kojima su takođe suočene ostale zemlje koje pretenduju na članstvo u EU.


Zbog toga pozivam sve lidere u BiH da razmotre šta će jedinstven ekonomski prostor donijeti Bosni i Hercegovini – šta on, ustvari, znači.


Jedinstven ekonomski prostor znači unutrašnje tržište BiH sa dovoljnim brojem potrošača kako bi se održao komercijalni i industrijski rast.


Bez investicija koje jedinstven ekonomski prostor može privući, nema mnogo nade da će sektor malih i srednjih preduzeća – koji može dovesti do ekonomske renesanse u BiH – napredovati. Malim i srednjim preduzećima potrebno je unutrašnje tržiše i investicije – iscjepkana privreda BiH ne obezbjeđuje nijedno.


Jer, nema sumnje da su radna mjesta i privreda prvi prioritet građana.


Ovaj članak je originalno objavljen u dnevnicima “Dnevni avaz”, “Blic”, “Dnevni list” i portalu “Sarajevo Times”

Europa.ba