Budući da
Sedamnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i dalje ostaju neriješeni ozbiljni problemi koji su posljedica raseljavanja stanovništva u toku rata, posebno u pogledu rješenja za do 150.000 raseljenih osoba i manjinskih povratnika.
Usvojena je revidirana Strategija za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma koju su odobrile vlade na državnom i entitetskom nivou, a poduzimaju se koraci kako bi se osigurala podrška za njenu provedbu.
Budući da
U 2013. godini počinje Regionalni program stambenog zbrinjavanja na zapadnom Balkanu putem kojeg vlasti u BiH uz podršku UNHCR-a, Europske unije i drugih međunarodnih partnera i donatora namjeravaju osigurati stambeno zbrinjavanje za do 5.400 domaćinstava u BiH.
Poduzimaju se ozbiljni i usklađeni koraci, uključujući i zajam od Razvojne banke Vijeća Europe (CEB), putem kojeg vlasti u BiH uz podršku UNHCR-a planiraju zatvoriti većinu preostalih centara za kolektivni smještaj i osigurati smještaj za 2.600 porodica.
Stoga,
Mi, dolje potpisani, koji predstavljamo interesno utjecajne strane sa sredstvima, nadležnostima i programima usmjerenim na rješavanje preostalih pitanja u vezi sa problemom raseljenosti, potvrđujemo našu predanost u implementaciji revidirane Strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma prioritizirajući rješavanje problema raseljenosti u BiH, uključujući zatvaranje svih centara za kolektivni smještaj.
Vjerujemo da jedan od ključnih izazova u pogledu problema raseljenosti u BiH predstavlja održiv povratak i integracija u lokalne zajednice. Iskustvo agencija UN Grupe za razvoj i drugih pokazuje da osiguravanje samo stambenog zbrinjavanja ima za rezultat visoku stopu neuspješnih povrataka, te da se pažnja mora usmjeriti na šire aspekte održivosti.
Smatramo da su određena načela od suštinskog značaja za rješenje kojem težimo i stoga se ovim putem obavezujemo na poštivanje tih načela, te smo suglasni da će buduće intervencije koje ćemo provoditi pojedinačno ili zajedno u oblasti problema raseljenosti biti zasnovane na i u skladu sa slijedećim:
Komplementarne mjere
Podrška koja se pruža pojedincima povratnicima u smislu stambenog zbrinjavanja, edukacije u svrhu zapošljavanja, poljoprivredne opreme ili grantova za samozapošljavanje je neophodna, ali nije dovoljna. Takva podrška se mora kombinirati sa intervencijama koje provode vlasti u BiH i biti usklađena sa aktivnostima koje u BiH provodi UN Grupa za razvoj i drugi u smislu podrške na nivou zajednice i izmjena na nivou politika, kao što su unapređenje lokalnih javnih usluga, posebno u oblasti obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstva, te ekonomske integracije.
Utvrđivanje prioriteta
Moraju se utvrditi prioriteti za korištenje ograničenih sredstava koja su dostupna, a prioriteti se trebaju utvrditi na osnovu: potreba; rješavanja jasno utvrđenih prepreka sa kojima se suočavaju raseljene porodice i zajednice – posebno one koje nemaju drugog rješenja; što bolje usklađenosti između potreba i dostupnih rješenja; vjerovatnoće uspješnog ishoda.
Vlasništvo vlada
Vlade na svim nivoima moraju biti angažirane i posvećene iznalaženju rješenja jer uspjeh i održivost intervencija u najvećoj mjeri ovise o aktivnostima koje one poduzimaju. Otvorenost, osiguranje sredstava, prepoznavanje uloga i odgovornosti i posljedica ukoliko se obaveze ne izvrše od su ključnog značaja za osiguranje održivosti.
Koordinacija
Koordinacija institucionalnih mehanizama kao i procesa treba biti u središtu svih nastojanja i mora uključivati sve interesno utjecajne strane. Procesi koordinacije su odgovornost svih nadležnih aktera, te trebaju biti fleksibilni i usmjereni na utvrđivanje mehanizama i kriterija za određivanje prioriteta; usklađivanje srodnih intervencija i programa; postavljanje zajedničkih ciljeva i dogovorenih metoda za mjerenje napretka; identifikaciju i upućivanje problema i pitanja sa lokalnog nivoa na rješavanje donosiocima politika; praćenje provedbe i davanje informacija; procjenjivanje efikasnosti politika i intervencija, te promociju djelotvornih mjera.
Shodno tome, potvrđujemo našu opredijeljenost radu, kroz saradnju i koordinaciju i uzajamnu podršku i osnaživanje kako bi jednom za sva vremena riješili dugotrajni problem raseljenosti u BiH, uključujući zatvaranje svih centara za kolektivni smještaj.
Sarajevo, 06. 07. 2013. godine
Potpisnici:
Damir Ljubić, ministar, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH
Davor Čordaš, ministar, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS
Adil Osmanović, ministar, Ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice FBiH
Yuri Afanasiev, rezidentni koordinator, Ured Ujedinjenih naroda u BiH
Andrew Mayne, predstavnik, UNHCR
Peter Sorensen, šef delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH
